SVAKODNEVNO U 7:30 Križ stoji dok se svijet okreće...

ČITANJA:

vl.: Br 21,4b-9 (ili: Fil 2,6-11);

Ps 78,1-2.34-38;

Iv 3,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

Blagdan je Uzvišenja svetoga Križa. Ovaj blagdan prilika je da se prisjetimo što križ znači za naš život. Isus, u razgovoru s Nikodemom – kako nam donosi sv. Ivan evanđelist – govori o smislu križa: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet (…) da se svijet spasi po njemu (po Sinu, op.aut.). Što križ znači nama, vjernicima 21. stoljeća? – Nosimo ga kao privjesak na lančiću, kao ponosnu tetovažu, obješen je na zidovima naših domova, susrećemo ga na raskršćima naših selâ, poljâ, na grobovima naših bližnjih i na vrhovima crkvenih tornjeva, ponosimo se križem kao simbolom katoličkog identiteta. Jesmo li se kada zapravo zapitali što nam taj znak znači? On govori o patnji, tjelesnoj i duševnoj muci, o boli i smrti. Križ govori o propasti čovjekovih idejâ, ideologija i planova. Križ – uzdignut na Golgoti ruši i ponižava sve čime se čovjek može pohvaliti i prikazati kao vlastiti uspjeh. Križ izmamljuje suze, a ponekad i može biti nepodnošljiv. Križ je ogledalo naše duše, u njemu se zrcale naši grijesi i propusti, naši iluzorni planovi i ideje, naše čežnje da budemo kao bog kad stvaramo ili kad drugoga čovjeka osuđujemo.

S križa nam odzvanjaju Isusove riječi: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet…“ – ne drugačije, ne po ljudskim idejama ili planovima, ne po zakonima i principima, ne po čovjekovim sposobnostima i mogućnostima, nego „tako“. Po križu svoga Sina pokazao je da svijet spašava samo ako se sâm uplete u ono što treba spasiti. Križ ima takvu jačinu da ruši snagu grijeha i zloga u čovjeku, a čovjeka uzdiže u visinu, na svoje prečke. Zbog svojega oblika, križ je most koji spaja Boga i čovjeka, čovjeka i čitavi stvoreni svijet. Križ je u temelju navještaja Radosne vijesti, jer bez križa nema Uskrsnuća, bez ljubavi kojom je Bog tako ljubio svijet, nema nade u novo sutra. Po križu svoga Sina Bog nam je pokazao da svaka patnja iz ljubavi ima smisao i postaje klica novoga života koji niče iz tvrde i suhe stijene groba.

Kad danas pogledamo križ, bilo na zidu našega doma, na našem lančiću ili na raskršću naših puteva, sjetimo se: Bog je tako ljubio svijet. Tako nas je ljubio jer nas je tako oslobodio grijeha i smrti, nepravdi i zloga, naših nerealnih planova i ideja, prohtjeva i čežnji, i pokazao da zna nezamislivo bolje za nas, pa čak i kad nam se čini da ništa nije u redu i da je svemu kraj.

I za kraj, još jedna usporedba. Kad obavimo neki važan posao zapisan u našemu kalendaru, na kraj stavimo križić. Tako je i Bog. Kad je završila patnja križa njegova Sina, naše spasenje i otkupljenje, stavio je mali križić u „svoj kalendar“, i uzdahnuo: „Dobro je!“.