SVAKODNEVNO U 7:30 Kristovo preobraženje – uputa za promatranje njegove žrtve na križu

ČITANJA:

vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili: 2Pt 1,16-19);

Ps 97,1-2.5-6.9;

Mk 9,2-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fr. Mislav Peček:

Poznata vizija proroka Danijela govori o misterioznoj figuri nazvanoj „Sin Čovječji“ koji dolazi pred prijestolje Božje, pred Pradavnoga, tj. Onoga koji jest prije svih vjekova, i pred kime se čitavo Nebo klanja. U Starom su zavjetu ljudi znali da nitko ne može gledati Boga i ostati na životu. On je svet, potpuno uzvišen, i Njegova je sila i moć poput ognja koji sažiže, a čovjek je poput suhe slame pred Njegovom veličinom. Ali pred Njegovo sveto lice staje netko kao Sin Čovječji, i od Njega prima svu vlast, čast i kraljevstvo, i ono je vječno. Taj netko ravan je samome Bogu. I taj netko, skriven u obličju čovjeka, uzima trojicu svojih učenika kako bi bili očevici njegova veličanstva i svjedoci prave slave čiji je on vlasnik. Isus se uspeo na visoku goru i preobrazio se pred Petrom, Jakovom i Ivanom. Oni su ga vidjeli kako razgovara s Mojsijem koji predstavlja Zakon, i Ilijom koji predstavlja proroke. A Isus je ispunjenje svega što piše u Zakonu i u prorocima, svega što Mojsije i Ilija predstavljaju.

I poput starozavjetne objave na brdu Sinaju, oblak se spušta i zasjenjuje učenike. Oblak poput onoga koji se spuštao nad Prebivalište Božje, u šatoru u pustinju, nad Kovčegom saveza. Šekinah, oblak Božje prisutnosti. I iz tog oblaka Božje prisutnosti progovara glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ Pradavni na prijestolju Sinu Čovječjem predaje vlast. Otac Nebeski svojem Sinu izražava ljubav, i nama naređuje poslušnost.

Ne smijemo nikada zaboraviti tko je uistinu Isus Krist. Naviknemo se vidjeti ga raspeta i ponižena na križu, te često slušamo o njegovoj mudrosti, dobroti, pravednosti i o njegovim čudima. No to su sve odlike i sudbine mnogih drugih svetih ljudi. Kristovo preobraženje na gori treba nam biti uputa na koji način promatrati njegovu žrtvu na križu, njegovu žrtvu na svakoj svetoj misi. On je sveti, sveti, sveti Bog. Jesmo li mi svjesni njegove sile, slave, moći i veličanstva. Njegovog božanskog dostojanstva? Jer samo ako se ponizimo i molimo Ga za milost da ga vidimo kakav On jest, moći ćemo očima čiste vjere, takoreći naočalama koje otkrivaju istinsku i skrivenu stvarnost, u Njegovom križu vidjeti trijumf, u Njegovom poniženju vječnu slavu. Svaki bi se vjernik trebao zapitati: vidim li ja u prilikama kruha i vina, u neznatnosti male bijele hostije, Kralja na kraljevima, Lava iz plemena Judina, i Gospodara nad Vojskama? Vidim li ja Sina ljubljenog od Oca vječitog? I vidim li ja sebe, kao onoga koji ga stvarno sluša, i koji mu stvarno služi?