SVAKODNEVNO U 7:30 Kraljevstvo nebesko

ČITANJA:

1Kr 3,5.7-12;

Ps 119,57.72.76-77.127-130;

Rim 8,28-30;

Mt 13,44-52

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Robert Kupčak, kancelar Požeške biskupije i upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije:

Današnje evanđelje donosi nam tri kratke prispodobe. Blago skriveno na njivi. Dragocjeni biser. Mreža bačena u more. Naizgled različite slike, a sve govore o istoj stvarnosti – o kraljevstvu nebeskom.

Prve dvije prispodobe imaju nešto zajedničko. Čovjek pronalazi blago. Trgovac pronalazi biser. Obojica nakon toga čine nešto što bi mnogima izgledalo nerazumno. Prodaju sve što imaju kako bi stekli ono što su pronašli. Isus ovdje ne govori o gubitku, nego o otkriću.

Nitko od te dvojice nije otišao kući tužan što mora prodati svoju imovinu. Evanđelje kaže da prvi čovjek odlazi „sav radostan“. Jer kada je pronašao blago, sve drugo odjednom je dobilo novu vrijednost. To je važna razlika. Kršćanstvo nije prije svega odricanje. Kršćanstvo je otkrivanje. Onaj tko je doista susreo Krista, ne odriče se zato što mora, nego zato što je pronašao nešto neusporedivo vrjednije.

Sjetimo se svetoga Pavla koji piše da sve smatra gubitkom zbog „onoga najizvrsnijeg – spoznanja Krista Isusa“. Ne zato što su stvorenja loša. Ne zato što su zemaljske radosti bezvrijedne. Nego zato što ništa ne može ispuniti ljudsko srce kao Bog. Sveti Augustin je to izrazio riječima koje i danas odjekuju snagom istine: „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“

Koliko ljudi cijeli život traži svoje blago. – Netko ga traži u uspjehu. Netko u novcu. Netko u moći. Netko u priznanjima drugih. Sve to može biti dobro ako zauzima pravo mjesto. Ali nijedna od tih stvari ne može utažiti žeđ i glad ljudskoga srca. Prije ili kasnije pokaže se da nije dovoljno. Isus danas otkriva gdje se nalazi pravo blago. Ono nije skriveno zato što ga Bog želi sakriti od ljudi. Skriveno je zato što ga može pronaći samo srce koje ga iskreno traži. Zanimljivo je da čovjek iz prispodobe nije tražio blago. Pronašao ga je. A trgovac ga je cijeli život tražio. Bog dolazi ljudima na različite načine.

Nekoga pronađe iznenada, u jednom događaju koji mu promijeni život. Drugoga vodi polako, kroz godine traženja, pitanja i sazrijevanja. Ali cilj je isti. Susresti Krista. I kada se to dogodi, čovjek više nije isti.

Zatim Isus govori o mreži koja zahvaća svakovrsne ribe. To je ozbiljna opomena. Božje milosrđe otvoreno je svima. Mreža zahvaća svakoga. Ali na kraju dolazi trenutak kada će se pokazati što je ostalo od našega života. To nije prijetnja. To je poziv na budnost. Bog nas neprestano poziva na obraćenje kako bismo već sada živjeli ono što ćemo jednom susresti u punini.

Na kraju evanđelja Isus postavlja učenicima jedno pitanje: „Jeste li sve ovo razumjeli?“ Oni odgovaraju: „Jesmo.“ Ali znamo da će tek nakon njegove smrti i uskrsnuća doista razumjeti. I mi često mislimo da razumijemo evanđelje. Ono se razumije tek onda kada počne mijenjati naš život. Kada postanemo spremniji praštati. Kada manje strahujemo za ono što prolazi, a više ulažemo u ono što ostaje. Kada nam molitva više nije obveza, nego susret. Kada nedjeljna euharistija postane središte tjedna, a ne samo jedna od obveza.

Tada otkrivamo da smo pronašli blago.

Današnje prvo čitanje govori o kralju Salomonu. Mogao je od Boga tražiti bogatstvo, dugu vladavinu ili pobjedu nad neprijateljima. On traži mudro srce. Zanimljivo je kako se ta molitva lijepo povezuje s evanđeljem. Jer samo mudro srce zna prepoznati pravo blago.

A mudrost o kojoj govori Sveto pismo nije samo znanje. Mudrost je sposobnost da razlikujemo ono što prolazi od onoga što ostaje.

Sve će jednoga dana proći. Naša postignuća. Naša imovina. Naše brige. Naša priznanja. Jedino će ljubav ostati. Jedino će ostati ono što smo živjeli s Kristom i za Krista. Zato nas Isus danas poziva da se ne bojimo dati mu prvo mjesto. Ne zato što nam želi nešto oduzeti. Nego zato što nam želi darovati ono jedino što može ispuniti čovjekovo srce. Neka zato ova nedjelja bude prilika da se ponovno zapitamo: gdje je moje blago? Jer gdje je naše blago, ondje će biti i naše srce.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, ti si blago skriveno na njivi i dragocjeni biser zbog kojega vrijedi ostaviti sve što nas udaljava od tebe. Daj nam mudro srce koje će znati razlikovati prolazno od vječnoga. Neka nam ništa ne bude važnije od zajedništva s tobom. I kada dođu kušnje, sačuvaj u nama radost onih koji su pronašli najveće blago – tvoju ljubav koja nikada ne prolazi. Amen.