SVAKODNEVNO U 7:30 Komunikacija s Kristom

ČITANJA:

Dj 14,5-18;

Ps 115,1-4.15-16;

Iv 14,21-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus:

»Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Jošt Mezeg:

U uskrsnom vremenu misna nas čitanja vraćaju nazad na posljednju večeru, za stol s Kristom i apostolima kako bi i mi mogli živjeli bogatstvo onoga što je Krist započeo u dvorani Cenakula, ostvario svojom smrću i uskrsnućem i sada nastavlja činiti u životu Crkve i u životu svakoga od nas.

Krist nas zajedno s apostolima poziva da čuvamo njegove zapovijedi. Kada čujemo riječ zapovijed u nama se može pojaviti otpor, kao da se radi o nekakvim zabranama ili strogim pravilima. Ali Isus nas nije došao ograničiti ili spriječiti našu slobodu, nego nam dati pravu slobodu. Njegove zapovijedi su njegove riječi. Već u Starom zavjetu one se nazivaju Riječi života. One vode životu i onome koji je izvor života. Prije svega nam govore kakav odnos Krist ima prema nama. Kažu nam da nam se on obraća, da nam govori, jer nas voli. To je kao kad majka razgovara sa svojim djetetom ili kao kad nakon dugog vremena razgovaraš s najboljim prijateljem i osjetiš da si za nekoga važan, da za nekoga postojiš, da ti netko daje pažnju i razgovarajući ulazi u odnos s tobom. Jednom riječju, da si ljubljen. Zato je toliko važno razgovarati s Isusom. Živimo u vremenu u kojem smo bombardirani raznim govorima i medijskim sadržajima. To nas frustrira i ispražnjava, jer jedino Krist ima riječi života. Zato danas ostavimo po strani sve druge riječi i razgovarajmo s njime ali ne samo da mu mi govorimo nego također da ga slušamo i čuvamo njegove riječi. Kako je važno već od ranog jutra uspostaviti tu komunikaciju. Otvoriti Božju riječ, razmatrati je i čuvati je cijeli dan. Inače dolazi Zli i ukrade nam tu riječ, kao što ptice pozobaju sjeme bačeno na put u prispodobi o Sijaču.

Papa Franjo je uvijek govorio da nosimo sa sobom mali Novi zavjet i da ga kroz dan otvaramo kako bi ostali povezani s Isusom. To će nam dati mir i jasnoću u svim životnim situacijama s kojima se susrećemo. Dat će nam novi život koji je ulazak u trojstveni život samoga Boga, zato Krist kaže: „a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati” a zatim spominje i Duha Svetoga Branitelja, kojega će poslati. Mi nismo svjesni što znači sudjelovati u Božanskom životu, nositi Boga u sebi i sav biti uronjen u Boga. To se riječima ne može dovoljno dobro izraziti zato Kristov govor na posljednoj večeri više liči na poeziju nego na teološki traktat. Božja je ljubav sjedinjujuća i Krist se želi sjediniti s tobom. To je temeljno iskustvo kršćanina: iz grijeha, u kojem osjećamo samoću, Bog nas traži i prenosi u divno kraljevstvo svoje svjetlosti.

Čovjek se pred tim otajstvom pita: pa zašto baš ja? I Juda pita Isusa: „Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?” Ali Krist zna one koje je izabrao i kada nas izabire, uvijek bira slabe ovoga svijeta da posrami jake, kako kaže sv. Pavao. Tako će svijet u nama prepoznati Božje djelo a ne plod naših sposobnosti. Zato možemo danas, poput Djevice Marije, reći Gospodinu evo me. Možemo biti sigurni da će nas Gospodin upotrijebiti sa svim našim odlikama i manama. Imajmo povjerenje u njega te hrabrost da čuvamo njegovu riječ i kada nam se sve čini nemoguće. Bogu je sve moguće. Krist je računao s apostolima koji na posljednjoj večeri još nisu mogli shvatiti ono što on govori i koji su u trenucima križa zbog straha od smrti pobjegli, ali je Kristovo uskrsnuće u njima pobijedilo taj strah. Nakon uskrsnuća postaju njegovi svjedoci. Duh sveti ih brani pred svim napastima i kušnjama, koje još uvijek proživljavaju, jer ostaju slabi, ali taj Duh, onaj isti Duh, koji je uskrisio Krista, djeluje izvanrednom snagom i pobjeđuje svaku njihovu nemoć. Priziva im u pamet Kristove riječi, stalno u njima čuva njegove zapovijedi i daje im da ostaju u njemu. Molimo danas toga Svetog Duha, zazivajmo ga u ovo uskrsno vrijeme, da on dovrši u nama vazmeno djelo spasenja.