SVAKODNEVNO U 7:30 Kako je postavljena tvoja ljestvica vrednota?

ČITANJA:

Post 44,18-21.23b-29; 45,1-5;

Ps 105,16-21;

Mt 10,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje. U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji, negoli gradu tomu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Valentino Radaš:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, u evanđeoskom odlomku koji smo netom čuli, Isus daje upute apostolima prije njihova poslanja. Isus ih upućuje što trebaju činiti i kako trebaju postupati u određenim situacijama. Poslani su bolesnima, mrtvima, gubavima i opsjednutima. Poziva ih na siromaštvo i jednostavnost. Vrijedan je radnik hrane svoje. Evanđelist Matej se ovdje poziva na pravo koje su uživali rabini, tj. židovski vjerski učitelji. To pravo se sastojalo u tome da pod određenim uvjetima žive od darova svojih učenika.

Isus reče apostolima da otresu prašinu sa svojih nogu tamo gdje ih ne prime i ne poslušaju njihovih riječi. Ta je gesta bila poznata u starom svijetu, a značila je prekid odnosa. Ništa se ne želi ponijeti iz sela ili grada za koji se misli da nije dostojan, a u ovom slučaju da primi evanđelje.

Poštovani slušatelji, čuli smo da je Isus slao apostole bolesnima, mrtvima, gubavima i opsjednutima. Nitko od nas nije bio mrtav, malo nas je ili gotovo nitko nije bio gubav, a isto tako i opsjednut dok je svatko od nas bio bolestan. Svi znamo što je bolest i vjerujem da svi imamo iskustvo bolesti. Toliko sam puta u svome životu čuo: Bože, daj samo zdravlja, a za drugo ćemo lako. Zdravlje je najvažnije. Prije nekoliko mjeseci svi smo imali priliku u medijima pratiti zdravstveno stanje blagopokojnoga pape Franje. Vjernici diljem svijeta bili su ujedinjeni u molitvi za Papino tjelesno ozdravljenje. I ja sam tada molio za Papino tjelesno ozdravljenje, ali nisam u toj nakani ustrajao do kraja. U jednom trenutku sam počeo razmišljati: Papin ovozemaljski život se bliži kraju, a mi svi molimo za njegovo tjelesno ozdravljenje. Moli li itko za njegovu dušu, odnosno da se pripravi za susret s Bogom?

Poštovani slušatelji, čini mi se da smo danas previše usmjereni na tjelesno, izvanjsko i vidljivo, a da pritom zaboravljamo duhovno, unutarnje i nevidljivo. Izokrenuli smo ljestvicu vrednota i živimo kao da to tako treba biti. Mentalitet svijeta velikom mjerom uvukao se i u glave vjernika. Na nekim duhovnim susretima može se vidjeti da je prevelik naglasak stavljen na tjelesna ozdravljenja. Događa se da tjelesno zasjenjuje duhovno, odnosno da tjelesno zauzima mjesto duhovnoga.

Poznato nam je iz evanđelja da je Isus ozdravio 10 gubavaca. Od njih 10 samo se jedan vratio zahvaliti Isusu i dati slavu Bogu, a gdje su ostala devetorica koja su ozdravila? Sv. Šarbel reče: „Uvijek molite za ozdravljenje duše… I ne bojte se bolesti tijela. Molite za žive, jer većina živih je mrtvo, a mrtvih živo.“

Poštovani slušatelji, postoji bolesno zdravlje i zdrava bolest. Da se razumijemo, važno je tjelesno zdravlje, ali ako duša završi u paklu, odvojena od Boga cijelu vječnost, tada ni najbolje tjelesno zdravlje za vrijeme ovozemaljskog života ništa ne vrijedi. Bolje je i bolestan u raj nego zdrav u pakao.