SVAKODNEVNO U 7:30 Kakav znak još čekaš?

ČITANJA:

Rim 1,1-7;

Ps 98,1-4;

Lk 11,29-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

Ovaj odlomak dolazi nakon što su Isusa neki optužili da po Belzebulu izgoni zloduhe (Lk 11,15) i nakon što je odbio zahtjev da učini znak s neba (Lk 11,16). Luka prikazuje Isusa okruženog mnoštvom koje traži čuda, ali ne želi vjerovati Njegovim riječima. Isus odgovara snažnim riječima, podsjećajući ih na proroka Jonu i kraljicu sa juga.

“Naraštaj je ovaj opak”

Isus ne govori samo o moralnoj pokvarenosti, nego i o duhovnoj sljepoći i nevjeri. Ljudi žele vanjske znakove, ali ne prepoznaju najveći znak među njima – samoga Isusa Krista. U Matejevom evanđelju (Mt 12,40), znak Jone tumači se kao slika Isusove smrti i uskrsnuća – Jona je tri dana bio u utrobi ribe, kao što će i Isus tri dana biti u grobu. Luka, međutim, više ističe Jonin utjecaj na Ninivljane: oni su se obratili na riječ proroka. Dakle, Jona je bio znak poziva na obraćenje. Isus kaže da će On sam biti takav znak – ali ako ljudi nisu poslušali Jonu, teško onima koji odbiju Njega, koji je “veći od Jone”.

Drugi primjer koji Isus koristi jesu pogan(k)e iz povijesti kao primjer vjere i mudrosti. Kraljica od Sabe došla je izdaleka da sluša mudrost Salomonovu, a Ninivljani su se pokajali na propovijed Jone. Time Isus ukazuje na paradoks: oni izvan Izraela spremniji su poslušati Božju riječ od onih koji sebe smatraju izabranima.

Braćo i sestre, koliki su danas poput onih koji su stajali oko Isusa? Žele vidjeti znak, neko čudo, nešto spektakularno… I mi često tražimo znakove: u nebu, u događajima, u emocijama. Kažemo: “Bože, pokaži mi da si tu!” – a On nam odgovara: “Ja sam već tu.”

Isus, Božji Sin, znak je nad svim znakovima. Ali oni koji su ga gledali nisu ga prepoznali. Kao da su imali oči, a nisu vidjeli, imali uši, a nisu čuli. Tražili su čudo, a odbacili su Onoga koji je čudo samim svojim postojanjem.

Kad je prorok Jona otišao među pogane – u Ninivu – ljudi su ga poslušali. Okrenuli su se od zla, postili, molili, i Bog ih je poštedio. Danas Isus dolazi svom narodu, ali nailazi na zatvorena srca. I nije li to i danas tako? Crkve su tu, Evanđelje se propovijeda, Euharistija se slavi – ali mnogi traže još nešto. Nešto spektakularno, da im Bog dokaže svoju prisutnost.

Ali Bog nije iluzionist. On ne dolazi da impresionira, nego da obrati. I znak koji daje – nije vatromet, nego križ. Taj križ je najveći znak: znak ljubavi, žrtve, predanja. I taj znak traži odgovor – obraćenje, promjenu srca, povratak Gospodinu.

Kraljica sa juga putovala je danima da bi čula mudrost. A mi imamo Evanđelje na dohvat ruke – i zanemarujemo ga. Ninivljani su se obratili nakon jedne propovijedi, a mi smo ih čuli stotine – i često se ne mijenjamo.

Isus nas opominje: “Ako oni mogu, zašto ne možeš ti?” Nemojmo čekati još jedan znak s neba. Pogledaj križ. Pogledaj Euharistiju. Pogledaj bližnjega u potrebi. To su znakovi – živi i stvarni. Isus je i danas prisutan, ali ga naše srce ne prepoznaje.

Zato te pitam, brate, sestro: Koji znak još čekaš? Jer evo, ovdje je više od Jone. Ovdje je više od Salomona. Ovdje je sam Krist. Daj mu odgovor. Ne sutra – danas.

Amen.