SVAKODNEVNO U 7:30 Jesi li bližnji osobi u potrebi?

ČITANJA:

Lev 19,1-2.11-18;

Ps 19,8-10.15;

Mt 25,31-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život! Pripjevni je psalam današnje liturgije. Volim zastati i promišljati nad psalmima. Oni su nevjerojatna životna istina i molitva za svaku prigodu u životu. Današnja liturgijska čitanja poziva nas na ozbiljnost Božje riječi, na pravila života, na nama poznate Božje zapovijedi koje su Izraelci primili po izlasku iz egipatskoga ropstva. Sigurna sam da su nam poznate deset Božjih zapovijedi, u skraćenom obliku. Danas ih slušamo u proširenom izdanju, mogli bismo reći i dodatno protumačene i što se tiče našega odnosa prema Bogu i još više našega odnosa prema bližnjemu. Preporuke su vrlo jasne: nemoj lagati svome bližnjemu, nemoj varati, nemoj iskorištavati, pljačkati, psovati, nemojte krivo suditi, nemoj klevetati, izmišljati laži o bližnjemu, nemoj mrziti, nemoj se osvećivati… jer sve to ako činiš, ne samo da nanosi zlo bližnjemu, nego prije svega i tebe čini nečovječnim, tebe čini lošim, tebe će odvesti u propast, jer Bog te je stvorio da budeš svet, kao što je i On svet. To je poziv svakom čovjeku, još više svakom kršćaninu koji je upoznao pravu Istinu.

Često čujem pitanje, a i sama se pitam u nekim situacijama kako je ispravo postupiti, što trebam činiti da odlučim ispravno, kako znati što je dobro u konkretnoj situaciji… naravno, nema jednoznačnog i jednostavnog odgovora, jer svatko mora sam u svjetlu razuma i vjere procijeniti. Ipak, i na tom putu razlučivanja, odlučivanja može nam biti pomoć riječ zapisana u evanđelju koje se čita danas, a to je Matejevo 25. poglavlje, famozna poglavlje o Posljednjem sudu gdje nam Isus otkriva zapravo ono najbitnije, što ćemo biti pitani na kraju života: Jesi li bio bližnji onome koji je bio u potrebi. Teško je dokučiti sve situacije u kojima smo možda susretali bolesne, osamljene, utamničene, žedne, gladne… Isus je konkretan… ne moramo ići u daleke zemlje da bismo susreli gladne, obespravljene, žedne, utamničene… možda je netko kraj tebe žedan tvoga osmijeha, tvoga vremena, tvoje ljubavi, možda traži svjijetlo u tami svojih osamljenosti. Ako ima netko oko tebe koji se tako osjeća i ti to vidiš, približi mu se. Ako ne vidiš, pitaj svoje srce što se dogodilo s njime, jer ova osjetljivost za bližnjega kraj sebe je presudna.

Isus se poistovjetio sa svakim od nas i kad učinimo dobro drugome, isto je kao da smo učinili Isusu, nije li to zapravo predivna nagrada. Voljela bih i sama biti takva i u svom poslanju koje mi je povjereno u odgoju djece u školi u odgovornom poslanju vodstva škole, svaki dan iznova prepoznati potrebe svojih bližnjih, nahraniti gladna srca učenika, napojiti ih ljubavlju pokazujući brigu za njih, da vide da mi je stalo do svakoga.