SVAKODNEVNO U 7:30 Je li naš pogled na Boga otvoren za istinu?

ČITANJA:

Otk 11,4-12;

Ps 144,1-2.9-10;

Lk 20,27-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospoda zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!« Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Siroglavić:

Draga braćo i sestre! Saduceji su tvrdili da poslije smrti nema uskrsnuća. Budući da su htjeli Isusa uhvatiti nespremna i postaviti mu zamku, smatrali su da su za svoju tvrdnju pronašli jedan dokaz u kojeg su bili jako uvjereni, pa s njime i pristupaju Isusu. Ispričali su mu priču o ženi koja je imala sedam muževa. Htjeli su stjerati Isusa u kut i vidjeti može li pobiti njihovu tvrdnju da uskrsnuće ne postoji.

Primjer kojeg su naveli Isusu, koliko god bio složen i razlog našega čuđenja, vjerojatno je bio teško stvaran – vjerojatnije je da su ga izmislili. Međutim, nameće nam se pitanje što li će biti u vječnosti s udovicama koje su ponovno zasnovale bračnu zajednicu? Neće li se i one naći u nedoumici: kojemu će pripasti? Neće li biti ljubomorne? Ova i mnoga slična pitanja mogu se pojaviti u nama dok slušamo današnje evanđelje.

Budući da su se Saduceji pozivali na Mojsija, Isus im odgovara navodom iz Mojsijevih knjiga. Međutim, Isus ide i dalje od Mojsijeva navoda. Isus im tumači da će život koji nas čeka poslije smrti biti produhovljen i neće biti podređen zakonima ovoga svijeta. Mi na neki način nosimo sa sobom sve što smo ovdje „dolje“ bili, znali i postigli, ali u nebu ćemo na sve to gledati očima istine, onom pravom perspektivom kojom nas je Bog gledao dok smo na zemlji bili. Isus nas uči da će Bog koji je Bog živih proslaviti svakoga od nas na nekoj višoj razini života. Mi ćemo ga u nebu gledati licem u lice. A gledati Boga licem u lice mnogo je više nego gledanje u slici ljubavi između muža i žene.

Ključan je problem u ovom evanđelju pragmatičan pogled Saduceja koji inzistiraju na čistom slovu Svetoga Pisma i doslovno ga žele rastumačiti. Međutim, Isus nas uvijek uvodi u smisao vjere ili smisao vjerovanja. Ovo je ono što je bitno i ključno. Njihovo inzistiranje i loša nakana s Isusom ostavila ih je s jednom neplodnom duhovnošću, samo horizontalnom, zatvorenom za Božju stvarnost kakva ona uistinu jest u sebi. Pokušajmo paziti danas da naša duhovnost i naš pogled na Boga budu otvoreni za Istinu koja je uvijek Isusa zanimala, a ne zatvoreni u neku našu sliku koju mi imamo ili u neke okvire koje smo si sami izgradili kako bi nam bilo lakše živjeti. U tom traženju smisla i istine Bog vas blagoslovio i ugodan vam današnji dan.