SVAKODNEVNO U 7:30 Isus – nositelj mira u životnoj lađi

ČITANJA:

1 Iv 4,11-18

Ps 72

Mk 6,45-52

Tekst evanđelja:

Pošto Isus nahrani pet tisuća ljudi, odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.

Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se.

A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Vidović:

Dragi slušatelji, Hvaljen Isus i Marija!

Učenici još nisu došli sebi poslije čudesnoga umnažanja kruha, a Isus im dolazi po moru nakon što je otpustio narod i u osami se Bogu pomolio. Njihovo je srce otvrdnulo kao nekada izraelsko srce u pustinji. Da bi ga prepoznali, oni ga moraju primiti u svoju lađu, u svoju zajednicu, ali primaju ga tek poslije njegova uvjeravanja da se ne trebaju bojati. Da bismo prepoznali lice našega Učitelja i Mesije, moramo imati snage i hrabrosti našega Učitelja i Mesiju primiti u našu lađu, u našu zajednicu, u naše srce i dušu, u svakidašnjicu života. Kao takvi se onda moramo povjeriti njemu, povjeriti mu naše korake na ovom uzburkanom moru našega kršćanskog života, kako jučer tako i danas a vjerojatno ni sutra neće biti lakše i ugodnije. I kao što smo se pripremali za Božić, primimo ga toplinom srca da mu naše srce i duša budu meko uzglavlje.

Naša će vjera biti na kušnji, bit će tu i strahova i prepreka, ali On je tu. Zazovimo ga i primimo ga u svoju lađu. On će donijeti mir u našu lađu i poravnati put naše plovidbe. Od Božića, od Božjega utjelovljenja u Isusu čovjeku, svatko tko povjeruje svjedočanstvu apostola o utjelovljenom Bogu Isusu, po vjeri je upoznao i vidio Boga. I, ako bude ljubio ljude na Isusov način, Bog će se i u njemu nastaniti, utjeloviti. Naša vjera bit će uvijek na kušnji zbog oluja koje nas zadese kada se najmanje nadamo, ali ne smijemo se bojati jer baš po olujnom vremenu Isus dolazi k nama. Svakoga dana svjedočimo kako ovo naše vrijeme živi u tvz. crvenom alarmu ali ne onom meteorološkom već onom mentalitetu silnika i moćnika ovoga svijeta, i sigurno smo uplašeni što će se to sutra dogoditi, što će biti s nama. Grčevito se držimo svoje lađice, čak toliko grčevito da više ne damo mjesta nikome u njoj, pa čak ni samom Bogu.

A on baš zato k nama dolazi, baš po noći baš po nemirnome moru. Primimo ga jer on nam govori: Ne bojte se, ja sam! Ne shvaćamo ni mi danas, kao što nisu ni učenici tada na nemirnome moru, ali dragi brate i sestro hrabro samo, Isus je s vama i zato prihvatiti njegovu volju da se vrši u mome životu znači prihvatiti stazu ponajbolju koja će našu životnu stazu dovesti u sigurnost luke gdje nas on čeka. Na moru vaših života neka svima vama kapetan bude Isus Krist koji iz dana u dan popravlja i poravnava put naših plovidba po nemirnim morima našega života. Zato i zahvalimo: Bože, hvala ti što si nam na ljudski način pokazao koliko nas voliš, te i nadalje s nama ploviš. Amen!