SVAKODNEVNO U 7:30 Isus ne želi relativne nego autentične kršćane

ČITANJA:

Pnz 4,1.5-9;

Ps 147,12-13.15-16.19-20;

Mt 5,17-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

Potrebna nam je prije svega mudrost od Boga kako bismo donijeli dobru i konačnu odluku i provodili je u djelo. Dobro nam je poznat otpad prvoga čovjeka od Boga koji se očitovao u zavođenju lažima, neposluhom i konačno grijehom te čovjekovom odlukom za bezboštvo (život s Bogom, ali bez njega), ali Mudrost Božja, utjelovljena u Isusu Kristu daje nam spoznati i uvidjeti istinu. Za tom nam istinom i mudrošću valja težiti.

Isus nam jasno progovara kakav se život traži od njegova učenika i nasljedovatelja: život iskren i odlučan, život srčan i odvažan. Isus pojašnjava i nadopunjava Zakon dan Izabranom narodu te očekuje primjerenost življenja, a ne dvoličnost u tzv. obdržavanju Zakona i življenom.

Što želi reći? Od nas očekuje da mu dolazimo iskreno! Uvijek: ako hoćemo!

Naš dragi blaženik Alojzije Stepinac u jednom svojem govoru iz 1942. kaže: „Dragi moji vjernici! Jedno od najvećih zala našega vremena jest polovičnost u pitanjima našega vjerovanja (…) Ili jesmo ili nismo katolici! Ako jesmo, onda valja da se to odražava na čitavoj liniji našega života.“ (iz govora u katedrali, na svetkovinu sv. Petra apostola, 29. lipnja 1942.).

Bog jest dao zapovijedi da se čuvaju, da se po njima živi, ali s ciljem našega kvalitetnijeg života i radi našega spasenja. Ipak, treba ih shvatiti ozbiljno i zauzeto se odnositi prema njima. U izvršavanju i življenju zapovijedi nas stavljaju u odnos s Bogom i bližnjima.

Time se borimo i čitavim srcem pokušavamo Boga tražiti! Ne dopustimo da nas zahvati diktatura relativizma, stanje u kojemu je sve dopušteno, u kojemu se mene ništa ne tiče osim mene samoga, u kojemu Boga stvaramo prema vlastitim željama i mislima, oblikujući i svoj i tuđe živote! „U tijeku je ostvarenje jedne diktature relativizma koja ne priznaje ništa konačno i koja ostavlja kao posljednje mjerilo vlastito ja i njegove prohtjeve.“ (Joseph Ratzinger, Missa „pro eligendo Romano Pontifice“, 2005.) Isus ne želi relativne, nego autentične kršćane. Iako taj naziv sa sobom nosi društvenu etiketiranost (u državi s 86,28% katolika!!!), nije li nam biti onakvima kakvima nas očekuje Bog? Kuće, gradovi, zemaljske sile i vlasti su nestalne i prolazne, a Bog je jedini vječan; on nas jedini čeka; njemu ćemo jedinomu polagati račune.

Po onome što smo danas slušali, jesmo li spremni biti apostoli u svojoj riječima i djelima, svojim životnim primjerom? Budimo odlučni i postojani!