SVAKODNEVNO U 7:30 Idolopoklonstvo

ČITANJA:

Izl 32,15-24.30-34;

Ps 106,19-23;

Mt 13,31-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, današnja nam Božja riječ govori o događaju koji se uzima kao sinonim za idolopoklonstvo i obično se zove „zlatno tele“. Događaj je to koji se zbio prije otprilike 3250 godina, a koji je zapravo vrlo aktualan i danas.

Bog kaže Mojsiju: požuri dolje – narod tvoj koji si izveo iz zemlje Egipatske pošao je naopako, napravili su sebi tele. I kad je Mojsije sišao s brda i vidio da narod prinosi žrtve zlatnom teletu, razgnjevio se i razbio je obje ploče s Božjim zapovijedima. Zlatno tele je spalio, a njegov prah pomiješao s vodom i natjerao Izraelce da to popiju. Sutradan reče Mojsije narodu koji je pao u idolopoklonstvo: „Težak grijeh ste počinili.“

Što je to idolopoklonstvo ili idolatrija? U izvornome smislu idolopoklonstvo je klanjanje ili štovanje koje se iskazuje nekom predmetu ili biću za koje se smatra da ima božanska svojstva, odnosno, to je štovanje lažnih bogova. A u širem smislu, idolopoklonstvo označuje svaki neumjereni oblik divljenja i odanosti, gotovo sakralizacije nečega što to ne zaslužuje i što je u našem životu drugotno, a vodi nas do toga da to promatramo kao nešto sveto i vodi nas do toga da izražavamo kult tim stvarnostima. Odnosno, idolatrija je sve ono što je na prvom mjestu u našem životu, a da to nije Bog, jer ništa ne zaslužuje prvo mjesto u našem životu osim Boga. Kaže Katekizam: idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje namjesto Boga bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. sotonizam) ili o moći ili o sveprisutnom užitku kojemu se klanjamo, novcu itd.

Da bismo razumjeli što je idolatrija, trebamo znati što znači klanjati se Bogu? Klanjati se Bogu, kaže Katekizam, znači priznati, s poštovanjem i posvemašnjom podložnošću, »ništavilo stvorenja«, jer ono ne postoji doli po Bogu. Klanjati se Bogu znači, kao što to čini Marija u hvalospjevu »Veliča«, hvaliti ga, uzvisivati ga i poniziti se pred Njim. (KKC: 2097)

Zašto se Bogu klanjamo?

Prvo: u Bogu se nalazi sreća i svako dobro za čovjeka. Od Boga obećano blaženstvo uči nas da se prava sreća ne nalazi u bogatstvu ili blagostanju, ni u ljudskoj slavi ili moći, ni u kojem ljudskom djelu ma koliko ono korisno bilo – kao što su znanost, tehnika, umjetnost – ni u kojem god stvorenju, nego u Bogu samome, vrelu svakoga dobra i svake ljubavi. A čovjek je s druge strane grijehom ranjeno, smrću ugroženo i spasenja potrebno stvorenje: zato se klanjamo Bogu.

I drugo: Bogu se klanjamo jer svi imamo potrebu štovanja. Odakle u čovjeku potreba da štujemo? To je Božji trag u čovjeku. Dakle, mi osjećamo u sebi tragove Onoga koji nas je stvorio, stvorio nas je netko neizmjerno velik i netko tko nas neizmjerno ljubi. Mi nosimo u sebi taj Božji trag da smo potekli od Bića koje nas iznutra potiče da Mu uzvratimo ljubavlju. I čovjek, kad odbija štovati Boga i kad odbija u sebi postupiti po tom tragu koji je u njemu, samo je pitanje vremena kad će pasti u idolopoklonstvo prema stvarima ili stvorenjima. Koja je to idolatrija raširena u naše vrijeme? Npr. Novac. Kaže Katekizam: neuredna pohlepa za novcem redovito proizvodi opake učinke. Bogatstvo, kaže Katekizam: bogatstvo je veliko božanstvo današnjice, bogatstvo je jedan od idola našega vremena. Slava: želja da smo poznati, da se za nas zna i da se o nama čuje, to je idol našeg vremena. Čovjek se divi onima koji su to uspjeli postići. Ili primjerice: karijera, posao, odnosno ego: mislimo da moramo uspjeti u životu na način kako to diktira svijet; imamo svjetovna mjerila uspjeha, pa ljudi zato manično jure za uspjehom, za karijerom, za poslom, a zapravo traže sebe.

Međutim, čini se da je najraširenija vrsta idolatrije u našem svijetu kult tijela. Kaže Katekizam: premda ćudoredni nauk traži poštivanje tjelesnog života, ne čini od njega apsolutnu vrijednost i protivi se novopoganskom shvaćanju koje promiče kult tijela. Živimo u vremenu kulta tijela, kulta zdravlja, kulta tjelesnih potreba, ali posebno na pijedestalu ovoga svijeta stoji kult ženskoga tijela. Muškarac u ženi više ne vidi osobu, nego stvar.

Molimo Boga da nas sačuva i oslobodi od svakoga idolopoklonstva. Mnoštvo je mučenika umrlo kroz povijest jer su odbili klanjati se zvijeri, nisu htjeli čak ni hiniti da joj se klanjaju i sv. Pismo (i Stari i Novi zavjet) svjedoči o mnoštvu takvih događaja. Zaključimo riječima pape Franje: „To je Gospodinov put, štovati Boga, ljubiti Boga iznad svega i ljubiti bližnjega, tako jednostavno, ali tako teško“. Amen.