SVAKODNEVNO U 7:30 Herodov pogled

ČITANJA:

Prop 1,2-11;

Ps 90,3-6.12-14.17;

Lk 9,7-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Čini se da je nemir Heroda tetrarha glavni protagonist današnjeg Evanđelja. On je u nedoumici oko svega što se događa. On ne zna definirati stvari. Ne zna odrediti granice. Ne zna stvari nazvati pravim imenom. Kaže nam evanđelje: „Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: ‘Ivan uskrsnu od mrtvih’; drugi: ‘Pojavio se Ilija’; treći opet: ‘Ustao je neki od drevnih proroka’“ (Lk 9,7-8).

Prije svega, dobro je istaknuti da je kratkoća ovog Evanđelja obrnuto proporcionalna njegovoj važnosti. Mnoga su značenja sadržana u nekoliko redaka. Prvo je upravo vezano uz lik Ivana Krstitelja. Zatim činjenica koju utvrđuje cijelo Sveto pismo, a to je da Izrael čeka Mesiju. Cijeli je Stari zavjet prošaran tim očekivanjem. Ali ono što je postalo nepodnošljivo u Ivanu Krstitelju bilo je obraćenja koja je činio s obzirom na ovo očekivanje. Ne treba naime poraziti vanjskoga neprijatelja, nego unutarnjeg. Potrebna je naime promjena srca.

Ivan je zapravo sve pripremio za iščekivanje Mesije koji nije osmišljen psihološkim očekivanjima, već pravog Mesiju koji će osloboditi kroz promjenu koja se prije svega tiče ljudskih srdaca, a ne nekog vanjskog fizičkog neprijatelja, poput Rimljana koji su okupirali njihovu zemlju. Zapravo, sve dok mislimo da je problem uvijek oko nas, kao što su Rimljani mogli biti u ono vrijeme, ne razumijemo da je stvarna prepreka oslobođenju u nama, a ne izvan nas. Lakše se osloboditi Rimljana nego srca koje je žrtva praznine, neispunjenosti i ponosa.

Za Krstitelja su doline koje treba ispuniti i planine koje treba spustiti uvjet bez kojeg se ne može pripraviti put Mesiji. Postoje u meni naime stvari koje sam previše snizio, kriteriji koje sam spustio, područja na kojima sam sišao u kompromise. To bi trebalo podići.

Postoje s druge strane područja u kojima sam se uzvisio, situacije u kojima se postavljam iznad drugim, dijelovi života i dimenzije u kojima sam se postavio za Boga i suca, ljudi u odnosu na koje sam donio definitivno mišljenje, tj. osudio ih. To bi trebalo sniziti. Ivan je govorio da nitko ne može vidjeti pravu promjenu izvan sebe ako je ne pripremi u sebi, ali da bismo to učinili moramo raskinuti s grijehom i svime što nas zarobljava.

Međutim, svi mi volimo imati svoj kolač i pojesti ga. Zbog toga ga je Herod dao ubiti. Međutim, on ne dobiva ništa osim još veće i gore tjeskobe: „Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem? I tražio je priliku da ga vidi“ (Lk 9,9). On traži Isusa, ali možda samo zato što želi učiniti da i on završi kao Krstitelj.

Kada neprestano odgovaram na nezdrava očekivanja svoje okoline i društva, tada gubim vlastiti identitet. Prestajem biti original i postajem kopija. Tada gubim sposobnost donošenja slobodnih odluka koje izgrađuju. Život Heroda, koji je vođen očekivanjima drugih postaje jedna velika destrukcija. Malo po malo silazi u kompromise koje njegov život čine jednom velikom nedoumicom sve dok ga u potpunosti ne oboje u sivilo.

Pazi što gledaš i kako. Stvari koje gledaš i način na koji gledaš nastanjuju se u tvome srcu. Malo po malo postaju navika sve dok potpuno ne okupiraju tvoje srce. Nakon toga se taj pogled okreće protiv tebe. Potrebno je gledati Isusa pogledom čežnje i želje da ispuni tvoje srce. Herod je imao jedan drugi pogled. Ne pogled poučljivog učenika koji želi novost života, već pogled čovjeka koji želi odrubiti ono što mu ne odgovor. Gledaj Isusa i dopusti mu da uzdigne ili snizi ono što je u tvome životu potrebno uzdignuti ili sniziti.