SVAKODNEVNO U 7:30 Grijeh narušava naše izabranje, dostojanstvo i svetost

ČITANJA:

vl. Post 3,9-15.20;

Ps 98,1-4;

Ef 1,3-6.11.12;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević:

Dragi slušatelji, Hvaljen Isus i Marija!

Blagdanom Bezgrešnog začeća BDM, Crkva potvrđuje da je Marija, posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, bila izuzeta od svake ljage istočnoga grijeha. Svemogući Bog je, u svom planu spasenja ljudskog roda, htio da Isus Krist, Božji Sin, dođe među nas ljude preko jedne žene, preko Bl. Dj. Marije. I zato je dolikovalo da Ona, koja je imala roditi sina Božjega kao čovjeka, bude bez ljage i mane. Tu drevnu vjeru Crkve o Mariji, papa Pijo IX. godine 1854. proglasio je neprevarljivom istinom, tj dogmom. A samo četiri godine kasnije tu istinu potvrdila i sama Gospa u Lurdu riječima: „Ja sam Bezgrješno Začeće“.

Marijina ljepota i ‘sjaj sasvim jedinstvene svetosti’, koji Mariju ‘resi već od prvog časa njezina začeća’ dolazi joj potpuno od Krista. Ona je ‘otkupljena na uzvišen način po zaslugama njezina Sina’. Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je ‘blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu’ [Ef 1,3]. U njemu ju je izabrao, ‘prije postanka svijeta, da bude sveta i neporočna pred njim u ljubavi’ [Ef. 1,4]. To je poruka i svima nama koje je Bog, prije postanka svijeta izabrao i da budemo slični Mariji, da budemo sveti i neporočni. Upravo nas ovaj blagdan Bezgrješnog začeća podsjeća da postoji samo jedna stvar koja narušava to naše izabranje, naše dostojanstvo i svetost, a to je grijeh!

Svijet je danas izgubio osjećaj grijeha. Boji se svega osim grijeha. Boji se onečišćenja zraka, boji se terorizma, boji se atomskog rata. Ali se ne boji rata protiv Boga koji je Vječan, koji je Svemogući, koji je sama Ljubav. Isus nam međutim kaže: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti.. nego bojte se više onoga koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao [usp. Lk 12, 4-5].

Umjesto oslobađanja od grijeha, danas se puno truda ulaže na oslobađanje od grižnje savjesti zbog grijeha. Umjesto da se borimo protiv grijeha, borimo se protiv ideje grijeha, zamjenjujući je sasvim drugačijom idejom “krivnje”. Činimo ono što se u svakom drugom području smatra najgorom stvari od svih, to jest, niječemo problem umjesto da ga rješavamo, potiskujemo zlo u nesvjesno umjesto da ga uklanjamo. Tako postajemo slični onima oni koji vjeruju da mogu ukloniti smrt uklanjanjem misli o smrti, ili kao oni koji brinu o uklanjanju groznice, ne brinući se o bolesti, koje je groznica samo simptom.

Sveti nam Ivan Apostol kaže: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama“ [1 Iv 1, 8-10]. Ali istina o Bezgrešnom začeću govori nam i nešto izuzetno pozitivno i lijepo, a to je da je Bog jači od grijeha. Zato sv. Pavao kaže: „Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ [Rim 5,20]. Marija je znak i jamstvo toga. Cijela je Crkva, iza nje, pozvana postati “sva slavna, bez ljage i bore ili čega sličnoga, nego sveta i neporočna”.

Tekst Drugoga vatikanskog koncila kaže: “Dok je Crkva Blaženoj Djevici već došla do savršenosti, po kojoj je bez ljage i nabora usp. [Ef 5,27], kršćani se još trude u rastu svetosti pobjeđujući grijeh; i zato dižu svoje oči k Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih«