SVAKODNEVNO U 7:30 „Gospodine, umnoži nam vjeru!“

ČITANJA:

od dana: Tit 1,1-9;

Ps 24,1-4b.5-6;

Lk 17,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«

»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«

Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

„Gospodine, umnoži nam vjeru!“

Zaziv koji odjekuje među Isusovim učenicima i prvim njegovim sljedbenicima.

Zaziv koji odjekuje u životu svetaca.

Zaziv i molitva koja odjekuje i danas! U našim srcima!

Što mi tražimo i želimo od Gospodina kada ga molimo da nam umnoži vjeru? U molitvi krunice odmah na početku molimo Isusa „koji neka nam umnoži vjeru“. Očito je da naša vjera nije uvijek čvrsta, jaka; da naša vjera nije uvijek na razini onih kojima se priznajemo – vjernicima. Djeluje kao da u svome životu nerijetko zaboravimo ono što jesmo i što nam je biti, a biti nam je vjernicima, onima koji u sebi nosimo vjeru.

Što je vjera? Prva definicija jest nezasluženi dar od Boga, dar koji dobivamo na krštenju, kojega tijekom života trebamo ostvariti i umnožiti svakodnevno tragajući za Bogom i prijateljujući s njime. U tome su nam uzori Isusovi učenici koji, iako su vidjeli mnoga njegova znamenja, iako su čuli njegove riječi, kao da još uvijek nisu postigli ono što Isus od njih traži, stoga i sami mole: „Gospodine, umnoži nam vjeru!“

Svatko od nas ovdje sabranih može i treba ovu rečenicu učiniti svojom! Jer malakšemo u vjeri, jer nemamo dovoljno po-vjere-nja u Boga, nego se po-vjera-vamo svojim ljudskim snagama za koje znamo da će popustiti, da nam neće pomoći kada je najpotrebnije. Upravo je potrebno svakodnevno obnoviti svoju vjeru u Boga, svoje povjerenje u Boga. Ne želimo samo prihvaćati ono što on govori i čini, ne želimo se samo priznavati/deklarirati vjernicima! Ne želimo SAMO to! Potrebno je slušajući Božji govor prihvatiti ga u svoj život i primijeniti!

S druge strane, kako mi svjedočimo svoju vjeru? Svi govorimo da smo vjernici, da Bog stoluje i živi u nama, ali prečesto mu ne puštamo da slobodno živi, djeluje, kreće se i očituje. Sami zauzimao sav prostor svojega unutarnjeg krajolika, cijeli dan…“ Zar se ponekad ne stidimo dati svjedočanstvo o Isusu Kristu? Na radnome mjestu? U školi? Kako onda možemo reći da smo potvrđeni u vjeri ako ni sami nismo svjesni onoga što jesmo?

Molimo doista Gospodina da nam umnoži vjeru! Da umnoži našu zajednicu! Da mi, njegovom pomoću, izgrađujemo ovu našu Crkvu i da rastemo u Gospodinu.

U tome neka nam pomogne zagovor sv. Franje, čiji smo blagdan proslavili. On koji je Bogu povjerovao, koji je sve stavio u njegove ruke i kojemu je Bog puno dao neka nam bude primjer življene vjere. Molimo njegovim riječima:

Svevišnji slavni Bože,

prosvijetli tamu moga srca

i podaj mi ispravnu vjeru,

sigurno ufanje i savršenu ljubav,

smisao i spoznaju Gospodine,

da vršim tvoju svetu i istinsku volju.

Neka ta vjera bude doista ispravna vjera, ona vjera koja se treba prenositi unutar Crkve i koja nam omogućuje susret s Kristom i njegovim Evanđeljem na ispravan način, bez skretanja s puta, odustajanja ili slabljenja.