SVAKODNEVNO U 7:30 Glas Istine

ČITANJA:

1Kr 8,22-23.27-30;

Ps 84,3-6a.8a.11;

Mk 7,1-13

Tekst evanđelja

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.

Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije, župnik in solidum župe sv. Blaža u Zagrebu:

Slaveći danas blagdan našega blaženika, kardinala Alojzija Stepinca, razmišljam o tome koliko je propovijedi već izrečeno o njemu. Tisuće i tisuće. A o njegovu svetom životu napisane su i brojne knjige. No u određenim krugovima, on i dalje ostaje kontroverzni lik, a glavni razlog tome je što ga se ne poznaje dovoljno.

Istina, Stepinac nije bio osoba koja se trudila drugima svidjeti. Nije nikada napadao niti prijetio, ali nije nikad niti popuštao u vjerskim principima za koje je bio spreman i umrijeti. Živio je prema evanđelju, vjeran zapovijedi Božjoj više nego predaji ljudskoj. Jedna od njegovih najsnažnijih rečenica je svakako ova izrečena na sudu: „Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti.“ Tako je i bilo. Na montiranom sudskom procesu osuđen je na 16 godina robije i tako se upisao na dugačku listu onih koji su bili nevini suđeni i ubijani samo zato jer su bili vjerni Bogu i savjesti.

Nadbiskup Stepinac bio je neustrašiv u obrani ljudskih prava, osobito u osudi rasnih zakona koji su se primjenjivali u Kraljevini Jugoslaviji i NDH. Govorio je: „Katolička crkva ne pozna rasa, koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu.“

Nažalost, među nekima i dalje žive zablude da je Stepinac surađivao s zločincima, premda je on bio jedini ili jedan od rijetkih koji se usudio suprotstaviti tiranima s bilo koje strane. Na pritužbe da nije učinio dovoljno u okolnostima, možemo poslušati riječi njegova odvjetnika dr. Ive Politea, koje je rekao na podsmijeh izabrane publike kod suđenja Stepincu: „Oni isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu, šutjeli su, prolazili mirno i bez prosvjeda na ulici mimo okupatorskih vojnika i ustaša i držali figu u džepu. Ali tko nije šutio, tko je javno prosvjedovao – bio je nadbiskup Stepinac! Htio bih vidjeti onoga, tko je na okupiranom području neposredno pred okupatorom onako otvoreno, energično i često prosvjedovao protiv svih nasilja!“

Stepinac je u svakom slučaju junak svojega doba, a kao blaženik ostaje to i danas, ohrabrujući nas svojim primjerom i prateći zagovorom s neba. Veliki nam je uzor u kršćanskoj zapovijedi ljubavi i prema neprijateljima jer nije nikad mrzio niti jednog čovjeka, pa niti one koji su ga osudili i smještali mu zamke na svakom koraku. U tom smislu prenio bih i njegove riječi upućene Ivanu Meštroviću kojega je uspio spasiti iz tamnice. Njemu piše: Vi ćete razumjeti, kako je teško ljubiti krvavog i bezdušnog progonitelja. Ali mi to ipak moramo i hoćemo, jer je zapovijed Kristova. Po čemu bismo inače bili bolji od naših mučitelja? Zato često stavljam svećenicima na srce, da se ne dadu zavesti jadima i nevoljama, nego da se rado i usrdno mole za neprijatelje. Osveta ne pripada nama nego Bogu. A On neka im se osveti kao Otac, koji prima radosno natrag izgubljenog sina.“

Isplati se i potrebno je da što bolje upoznamo život blaženog Alojzija Stepinca. Možda je baš to potrebno da bismo ga mogli i službeno dočekati i slaviti kao sveca Katoličke Crkve.