SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Zlatko Ćorić - Božje misli su iznad naših misli

DNEVNA ČITANJA:

 Dj 6,8-15

Ps 119,23-24.26-27.29-30

Iv 6,22-29

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru. Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Riječ Gospodnja!

Draga braćo i sestre današnji Evanđeoski odlomak na samom početku ističe nam jedno od Isusovih čudesa, a to je čudo umnažanja pet ječmenih kruhova i dvije ribice kojima je nahranio pet tisuća ljudi koji su videći njegova brojna čudesa neprestano išli za Njim. Vjerujem da nam je svima taj događaj iz Isusova života dobro poznat, ali valja pripomenuti što Isus čini nakon ovoga čuda. Tako nas sveti Ivan izvještava da Isus odlazi biti sam, jer ga je silno oduševljeno mnoštvo htjelo zakraljiti. Nakon što su ga njegovi učenici odlučiti potražiti On im prilazi, ali ne ostaje s njima na lađi nego odlazi u Kafarnaum. Tako dolazimo do radnje iz današnjeg Evanđelja u kojem narod ne odustaje od potrage za Isusom te Ga na kraju i pronalazi. Kada ga je silno mnoštvo susrelo, tražeći ga cijelu noć, Isus koristi priliku te im tumači pravi smisao čudesa koja čini. Isus je zasigurno bio i oduševljen njihovom upornošću, ali ih i upozorava da Ga ne slijede radi čudesa, nego njihov pogled sa zemaljskog usmjerava na ono vječno što tek ima doći.

I mi često braćo i sestre u našem životu razmišljamo samo o prolaznim stvarima, njih često stavljamo na prvo mjesto te nam tako oni zasjenjuju pogled koji treba na prvom mjestu biti usmjeren u Krista našeg Gospodina. Oslanjamo se samo na ovozemaljske užitke, koji su kratkotrajni, dok naša duša traži onaj neprestani užitak vječnosti. Tu slast vječnosti Krist nam pruža već ovdje na zemlji svaki put kada iskrena i čista srca pristupamo na Gozbu njegovog Tijela i Krvi. To je ona hrana koja ostaje za život vječni i o njoj Isus govori silnom mnoštvu koje za njim ide. Tako i mi ako idemo za Kristom na dobrom smo putu, ali uvijek na tom putu lako možemo i otići u krivom smjeru i imati pogrešan pogled na Krista, uzdajući se tako možda samo u njegova čudesa ili želeći živjeti bez križa. Isus naš dobri Pastir ako Mu se predamo i pred Njega stanemo u poniznosti pažljivo slušati Njegove riječi s nama će činiti velika djela. Od nas traži samo da se Njemu predamo i vjerujemo u Njega. Njegove misli su iznad naših misli, i Njegovi putevi iznad naših puteva. Kao što je rekao silnom mnoštvu tako danas govori i nama, djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je Otac poslao.