SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjeran Lazić: Kristovim riječima pristupajmo s povjerenjem

ČITANJA:

Jr 1,4-5.17-19;

Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17;

1Kor 12,31 – 13,13;

Lk 4,21-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci za¬tvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači fra Vjeran Lazić:

I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Samo par minuta kasnije: Izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. Od divljenja do pokušaja ubojstva, od uživanja u milini riječi pa do riječi koje potiču srdžbu, prošlo je vrlo malo vremena. Dovoljno je bilo ljudima da čuju nešto što im se ne sviđa i odmah promijene i osjećaje i stavove.

Tri su pojma koja trebamo uvesti kako bismo shvatili što se dogodilo u srcima židovskog naroda koji su bili akteri nemilog događaja. Najprije je tu religioznost. U njoj možemo gledati ponovni izbor čovjeka da se pomnije veže uz božansko, uz biće koje ga nadilazi. Stav koji iz toga proizlazi jesu religijske prakse, nauk i moralne odredbe s kojima se čovjek održava vezan uz ono što je iznad njega. Budući da se ni na koji drugi način čovjek ne može izraziti, nego da svoj nutarnji stav izrazi prema van, nastaje fenomen pobožnosti koji se očituje u čašćenju božanskog. I svaki čovjek koji se ikada pita postoji li Bog funkcionira na taj način. Klicu religioznosti usadio je Bog u čovjeka kao milost kojom ga može naći. Imali su je i Židovi, ali zbog traženja vlastitih pogodnosti brzo su je zanemarili.

Navedenim dolazimo do pojma bez kojeg pobožnost i religioznost ne mogu funkcionirati na pravi način, a to je vjera. Kršćanstvo je po njoj različito od svih drugih religija. Ono ne podrazumijeva da se iz vlastite religioznosti stvara pojam božanskoga, već zahtjeva da se prvo vjerom pristane na objavu Boga u Isusu Kristu. Zatim iz vjere slijedi usmjeravanje vlastite religioznosti prema živom Bogu prisutnom u objavi i sakramentima. Iz tog usmjerenja proizlaze pobožni čini i prakse. Prvo čitanje dobar je prikaz toga. Bog Jeremiji pokazuje tko je imao prvi korak u odnosu njih dvojice. Božje izabranje prethodilo je Jeremijinom pozivu. Shvatimo li komunikaciju koja dolazi prema Bogu u obliku dijaloga, tada je Bog taj koji upućuje pitanje, a naš odaziv je odgovor na Božji poziv. Potom dolaze čovjekovi stavovi, njegove pobožne prakse, filozofska razmišljanja i moralni zakoni.

Kada je Isus došao u sinagogu zatekao je ljude koji su bili puni religijskih težnji, ali bez vjere u njega. Oni su od poznatog učitelja očekivali da će draškati njihove uši, podupirati njihove osjećaje, ponašati se po njihovim pravilima. Istog trenutka kada to nisu dobili, sve svoje pobožne osjećaje zamijenili su mržnjom koja je sposobna ubiti onoga tko im ne odgovara. Nije potrebno ići daleko u povijest da vidimo kako takvo shvaćanje religije nije toliko strano. Vrlo su blizu religijski osjećaji i destruktivnost. Međutim, ako je vjera prvi stav kojim pristupamo Isusu, tada naši religijski stavovi i pobožni čini nikada neće otići u mržnju prema samom Bogu niti prema drugom i drugačijem.

Draga braćo i sestre! Židovi iz evanđelja nisu mogli prijeći preko govora koji im se ne sviđa. Jednostavno iz razloga što su u svojoj religioznosti gledali prostor gdje će se potvrđivati sve što oni misle i osjećaju. Kod nas kršćana ne može biti tako. Kristovim riječima pristupamo s povjerenjem. Oni su putokaz našim religioznim stavovima i našoj pobožnosti. Ako se dogodi da smo čuli nešto što nam se ne sviđa, nešto što nam možda trenutno ne odgovara, tada je nužno još više uključiti stav vjere prema istinitosti Kristove riječi. Kada počnemo odbacivati vjeru, Krista, Crkvu, samo zato što se njihov stav ne slaže s našim, i još kada mislimo da to činimo u ime boga, tada nismo daleko od običnog religijskog fundamentalizma koje je sposobno ubiti samo iz razloga što smo trenutno povrijeđeni. Ako te tvoji osjećaji ne potiču na molitvu, ti moli iz uvjerenja, reče jedan autor. Ako te tvoji osjećaji udaljuju od Krista i čine u tebi mržnju prema objavljenoj istini, ti se prikloni Kristu iz uvjerenja. Budući da je krepost vjere Božji dar, tako će se taj dar povećati i u tebi će izvršiti promjenu. Tada će se i tvoj religiozni stav i tvoja pobožnost prilagoditi vjeri koja te mijenja i usavršuje za susret s Kristom.

Fra Vjeran Lazić, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Kloštar Ivanić.