SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Jesmo li proroci ljubavi?

ČITANJA:

1Iv 2,3-11;

Ps 96,1-3.5b-6;

Lk 2,22-35

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Evanđelje koje smo upravo čuli govori o Isusovom prikazanju u hramu. Spominju se posebno dva proročka lika: sveti Šimun i proročica Ana.

Što bi to u svijetlu Evanđeoske vijesti bili proroci. To zasigurno nisu ljudi koji prvenstveno predviđaju neku budućnost, bave se datumima i prognozama o sreći ili nesreći, gataju iz dlana… To su prvenstveno ljudi koji u svome životu ostvaruju Božju volju. Koji ono što su po riječi primili pretvaraju u djela. Koji su kao ovo dvoje staraca na pravom mjestu u pravo vrijeme. Oni su proroci ljubavi na način da znaju u koje vrijeme i kada treba biti prisutan na mjestu koje od mene ljubav traži. Što bi to značilo u konkretnom životu, primjerice u braku? Uzmimo slučaj da si se toga dana dogovorila sa svojim mužem da ćete izaći na svečanu večeru kada dođe s posla. On toga dana dođe sav umoran ili uznemiren od nekog događaja na poslu i kaže ti da bi se najradije odmorio ili da se negdje sami prošećete jer nije te večeri raspoložen za izlazak. Ako u tom trenutku znaš odustati od svojih planova i voljeti ga na način za koji vidiš da je prikladniji ti postaješ proročica ljubavi. Prepoznala si u tom trenutku što bi bila istinska ljubav. Ovakvih bih primjera u našim odnosima s rodbinom braćom i ukućanima mogao nabrajati stotine. Postavlja nam se sada pitanje kako to prepoznati, kako reagirati kao prorok ljubavi, kako imati pravi tajmnig. Odgovor na to pitanje nam donosi ovo Evanđelje. Kako su se Šimun i Ana zatekli baš tu kada je Isus ušao na rukama svojih roditelja, kako su ga baš oni prepoznali, a nisu svećenici i farizeji koji su u hramu toga dana sigurno pobožno molili i prinosili žrtve? Odgovor stoji u ljubavi, u susretu. Šimun i Ana imali su nešto što ostali nisu. Imali su prisan i autentičan odnos s Gospodinom. Bili su istinski molioci, istinski klanjatelji. Zato su i prepoznali Boga kada je ušao. Zato su imali pravi tajmnig. Ljubav ti daje pravi tajmnig. Istinski susret s Bogom, susret s Ljubavi otvara ti oči za ostale susrete i u njih te uvodi. Kada gledamo vrhunske sportaše, glazbenike, umjetnike primjećujemo da za razliku od onih koji to nisu imaju bolji tajmnig. Taj dobar tajmnig dolazi uz ostalo i iz predanosti onome što radim ili onome kome služim.

Druga važna odlika proroka jest i ta da znaju koje je njihovo mjesto. To su ljudi koji su pronašli svoje poslanje, svoje mjesto i s njime su zadovoljni. Pomireni i ispunjeni ljudi koji ne traže tuđa mjesta. Koji su svjesni svojih granica. Takvi ljudi znaju tko su i tko nisu. Prelijep primjer za to nam je i sveti Ivan Krstitelj o kome smo slušali na početku adventskog vremena. On je znao da nije Krist i mada je mogao iskoristi svoju popularnost, koju je u jednom trenutku imao, to mu ni napamet nije palo. Mnogi ljudi, a dobro je i sebe uvijek staviti u pitanje, nikada nisu zadovoljni svojim mjestom i uvijek kao da bi željeli biti na nekom tuđem ili drugom mjestu. Možemo ih prepoznati i po tome što se u društvu predstavljaju eksperti u svakoj temi. Oni uvijek sve najbolje znaju i znaju sve o svemu… Zasigurno to nije proroštvo o kojem nam govori ovo Evanđelje.

Prorok je ujedno poput putokaza. On ukazuje na Isusa cijelim svojim bićem. Onda kada je izložen ljudskima pogledima, ali i onda kada ga nitko ne vidi. Takvi su nam ljudi poput nebeskog GPS-a. Bog nam ih pošalje u život kada nam je potrebna utjeha, orijentacija, potvrda da smo na dobrom putu ili da smo možda s njega sišli pa bi se trebali vratiti…

To su ljudi pravedni i istinski bogobojazni. Pravedni ne u smislu da nikada nisu pogriješili. Možda su ih upravo životne greške i naučile pravoj pravednosti. Pravednost u biblijskom smislu, posebno u svijetlu Novoga zavjeta nije neka uškopljena i sterilna moralnost već baš naprotiv strastvenost u dobru. Isus će na jednom mjestu reći: ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja nećete ući u kraljevstvo nebesko. Pravednost iz Isusova kuta gledišta puno je više od opsluživanja zakona na mjeru. Njegova pravednost jest zapravo Ljubav koja ne traži da napravi samo ono što je nužno potrebno nego želi nadmašiti u ljubavi onoga koga voli. To znači da ljubav ne odrađuje stvari samo da joj se ne može prigovoriti. Pravednost se ogleda u detaljima. Malim stvarima napravljenim kao da su velike. Zato je netko lijepo primijetio: Kada male stvari budeš počeo činiti s istom brigom i ljubavlju kao što smatraš da se trebaju raditi samo važne i velike stvari, onda će Bog učiniti da u velikim stvarima ostaneš malen i ponizan.

Neka i nama ova dva sveta, pravedna i bogobojazna lika pomognu svojim zagovorom kako bi u konkretnim situacijama svoga života znali prepoznati trenutke predanosti i darivanja te i mi postali mali proroci ljubavi.

Fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.