SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Pazi kako živiš pa ćeš dobro koristiti Božju milost

ČITANJA:

od dana: 1Kor 1,26-31;

Ps 33,12-13.18-21;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan — svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčarâ i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«

»Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Draga braćo i sestre, mir vam i dobro. Često kada slušamo ili čitamo ovaj dio evanđelja, tj. prispodobu o talentima, gledamo koje sposobnosti imamo. Pogledajmo u kojemu kontekstu Isusu ovo govori. Okvir u kojemu se nalazimo je govor o posljednjim stvarima, o Isusovu dolasku i sudu. Onda između stavlja tri prispodobe – jedna o budnom upravitelju, druga o deset djevica i treća o talentima. U sve tri prispodobe, imamo mudrost i ludost, imamo odlazak i dolazak, imamo hvalu i osudu.

Uđimo u sliku. Sluge su kršćani. Gospodar ne doziva neke sluge, Isus zove sve sluge, sve kršćane. Onda ispada kao da je nekome dao manje nekome više, ali kaže „svakomu po njegovoj sposobnosti“. Pazite, nitko nije na gubitku. Svatko je ravnopravni sluga, svatko ima Gospodara, i svatko se nalazi u prisutnosti Gospodarevoj. Ako ćemo prebaciti na nas, svatko je kršten, svatko je voljen, svatko Boga zove Oče – tata. Svatko je njegov.

Gospodar im ne daje darove, daje im novac, tj. daje im svoj imetak. Ne daje im 30, 50 posto, kaže dade im imetak. Dao im je sve što ima. Isus kaže u jednome djelu, sve što je Očevo, moje je, i onda opet, evo sve sam vam rekao, tj. sve sam vam dao. I svatko je dobio neke darove, možemo to nazvati neke karizme, ne karizme u Pavlovom smislu, koje bi bile nezaslužen dar Božji, koji spada pod izvanredne darove Duha svetoga. Nego karizme kao dar, naravi osobe.

Ove darove možemo promatrati kao sve, tj. sebe kao cjelinu. Od glave do nogu. Sve se može iskoristiti da se čini dobro, da se naviješta Bog. Glavom mislim, ušima slušam i biram što slušam, očima gledam čisto ili nečisto, usnama hvalim ili grdim, blagoslivljam ili psovkom proklinjem, rukama otvaram ili zatvaram, spolnim organom stvaram život ili se zatvaram u vlastiti užitak, itd. Zato kažem cjelovito.

Ako ćemo gledati detaljno, što nije cilj ni smisao ove prispodobe, samo ćemo se vrtjeti u krug oko samih sebe i izgubiti. Umorit ćemo se ako gledamo na druge i njihove talente, upast ćemo u zamku da smo mi suci itd. Dakle gledaj cjelovito, ne zamaraj se tko ima više ili manje, to prepusti Bogu, on jedini zna što je u srcu čovjeka. Shvati da si dobio darove, i s njima živi u miru, mirne savjesti.

Sada kaže: Nakon dugo vremena dođe Gospodar i zatraži račun. Ovdje se ne misli na kako, što, kako, kada, koliko, zašto, ili račun u trgovini. Ne, ovaj račun je moj život, opet u cjelini. Dugo vremena je moj život. Moj život pred Bogom. Mislave! Toliko sam ti toga dao. U krilu majčinu dok si bio, ja sam ti se radovao, dok si bio dijete tvoji roditelji su te pazili, njima sam dao – te talente odnosno darove da te paze, da te odgajaju. Kako si rastao, razvijao si sve što sam ti dao, nekada si to činio loše a nekad dobro, sada idi i ne griješi više, idi i čini dobro, budi moje svjetlo, moja slika. Evo dajem ti svoju milost, a ti budi sa mnom. Pazi kako živiš, bdij nad sobom, pa ćeš dobro koristiti moju milost.

Fra Mislav Lukačević, župni vikar u župi sv. Josipa Radnika, Vukovar – Borovo naselje.