SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Dajmo Mariji svoja srca kako bi ih ona predala Isusu

ČITANJA:

Pj 2, 8-14 (ili: Sef 3, 14-18a);

Ps 33, 2-3.11-12.20-21;

Lk 1, 39-45

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Draga braćo i sestre. Ono što nam prvo odzvanja u ušima su dva glagola ‘usta’ i ‘pohiti’. Nešto slično kao i naš današnji način života, gdje smo uvučeni u jednu kolotečinu, da trebamo biti brzi i produktivni. Ustajemo i hitamo da bismo dobili na vremenu. U tim smo glagolima slični Mariji. No, razlika je ipak velika. Naš današnji način života je uvjetovan zaradom. Marijin nije uvjetovan zaradom, nego darivanjem sebe. Ne želim reći da je zarada loša, ali je loša ako nam se život svodi samo na to.

Pojašnjavam kroz jednu sliku majke djeteta. Nekoliko godina nakon rođenja majku budi nagli plač djeteta. Što majka prvo čini? Ustaje i hita k svojemu djetetu da bi mu bila blizu i pomogla mu. Ne zato što će biti plaćena za to ili zato što će imati neku korist od toga, jednostavno zato što joj je prirodno da se kao majka daje. Tako čini i Marija, ustaje i daje svoje vrijeme. Razlikujmo vrijeme za rad tj. zaradu koja nam je svima nužna, i vrijeme koje imamo za sebe, bližnje i za Boga. Mudrost je znati pravilno vrednovati i koristiti vrijeme. Marija koristi i vrednuje svoje vrijeme da bi bila pomoćnica, nastavlja onaj svoj “evo me”. A danas, kada je vrijeme novac, velika je stvar biti drugome pomoć. I ovo je prva Marijina vrlina koju nam pokazuje današnje evanđelje.

Često sam znao čuti kako je Ivan zaigrao u utrobi, jer je čuo Isusov glas u Marijinom. Tako naglašava Isusa, i to je ispravo. No, Elizabeti je čedo zaigralo od Marijina pozdrava. Kaže: “Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav” i drugo: “Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvog”. Dva puta imamo spomen Marijina glasa koji puni Elizabetu Duhom Svetim, da joj zaigra čedo u utrobi. Mariju kao blagoslovljenu i kao blaženu.

Elizabeta ne čuje glas Isusov, nego glas Marijin. A kakav je to glas? Glas koji je jedno s Bogom. Bog je od Marije sebi uzeo tijelo i od nje uzeo glas. Po njezinom, „evo me“, Riječ je dobila tijelo i sve što je ljudsko. Tada je Bog preobrazio Mariju i ona je postala njegov glas, kao jedan put u srce Elizabete i u druga srca.

Ivan jest glas koji viče u pustinji, koji je poslan pred Isusom da mu pripravi put, ali nije jedini glas. Nije li prije njega Marija rekla: „Veliča!?“ Nije li Marija prešla put k Ivanu? Svatko je od nas glas Božji nekome. Mi posuđujemo svoj glas Bogu. Kako će tek biti bolje ako budemo u Bogu. I ovdje, Marija je sva u Bogu, jer je sam Bog u Mariji. Jedno srce majke, koje kuca za malo srce svojega djeteta. Nije li govor Marijina srca glas koji Isus čuje u utrobi? Ne sluša li on otkucaje njezina srca?

Marijino srce za Isusovo Srce, moje srce za Njegovo srce. Elizabeta potvrđuje ono što je dobri Bog naumio za sve ljude, a to je dar Marije svakom čovjeku, dar Bezgrešnog Srca Marijinog. Što mi imamo razmišljati, govorimo li previše o Mariji, ako nam je Isus ostavlja kao zadnje što može dati kao čovjek? Pa svaki govor o Mariji, i svaka molitva Mariji upućuje na Isusa, na beskrajnu ljubav koja ludo voli svakoga čovjeka. Što više želimo od srca koje nam on želi dati?! Nije Marija za Mariju, niti smo mi zbog Marije, nego je Marija zbog nas sva za Isusa.

Braćo i sestre, potičem vas i molim vas, pustite Mariju da u ovome kratkome vremenu do Božića bude majka koja će nam pomoći da prihvatimo u srcu njezinoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista. Molim vas molite i za drugu njezinu djecu, koja su daleko od ljubavi raspetoga Krista. Neće se u tuđim srcima stvoriti prostor ako ga vi ne napravite svojom molitvom. Dajte Mariji svoja srca kako bi ih ona predala Isusu, jer to majka radi.

Fra Mislav Lukačević