SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mirko Mišković: Božićno otajstvo oblikuje nas kao ljubitelje Boga i čovjeka

ČITANJA:

1Iv 3,11-21;

Ps 100,1b-5;

Iv 1,43-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojemu nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!«

I nadoda: »Zaista, zaista kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

Prvo čitanje današnje euharistijske službe riječi, koje je izabrano iz Prve Ivanove poslanice, stavlja pred nas jednu od omiljenih tema ivanovskih spisa, a to je tema bratske ljubavi. Znamo da Ivanovo evanđelje, u izvješću o Isusovu oproštaju s učenicima prije njegova Vazma, donosi novu zapovijed: da ljubimo jedni druge, kao što je on ljubio nas. Današnje čitanje tu zapovijed predstavlja grčkom riječju ἀγγελία: naviještaj, proglas. Bratska ljubav pripada, dakle, u samu bit kršćanstva, u samu bit učeništva. Ne da se izraziti samo kao zapovijed, kao zahtjev onoga što moramo; ona je središte našega života, ona je ono što naviještamo i što naviještajući živimo. Pisac poslanice nadalje govori kako je taj naviještaj onaj koji smo čuli ἀπ’ ἀρχῆς, „od početka“. Kršćanska se vjera bitno temelji na njemu, on je konstitutivni element kršćanskoga identiteta, primljen na njegovim samim početcima.

Koliko je značajna i bitna ljubav prema bližnjemu, ocrtao nam je sveti pisac tvrdnjom da je upravo ljubav prema braći put kojim smo iz smrti prešli u život. Prijelaz iz tame smrti u svjetlo života temeljna je stvarnost Kristova vazmenoga otajstva, otajstva po kojemu je cijelome svijetu darovano spasenje. Naše dioništvu u tom vazmu bitno je obilježeno ljubavlju prema našoj braći i sestrama. Uostalom, i sam Gospodin je prešao iz smrti u uskrsnuće, ispunio svoj osobni vazam, upravo iz ljubavi prema nama. Tako je i put našega vazma – a cijeli je kršćanski život jedan veliki vazam, prijelaz iz vremenitosti i raspadljivosti u vječnost i neraspadljivost – put kojim hodimo ljubeći one koje na tom putu susrećemo.

Sveti nas pisac upozorava kako ta bratska ljubav nije riječju i jezikom, nego je djelom i istinom. To je naš temeljni ispit savjesti, temeljna provjera naše autentičnosti. Ljubimo li samo na riječima ili ljubimo djelima? Je li naša ljubav samo izričaj jezika ili je ona istinitost našega življenja?

Božićno otajstvo, otajstvo silaska Sina Božjega među ljude koje se dogodilo iz Božje ljubavi prema čovjeku, oblikuje nas kao ljubitelje Boga i čovjeka. Ne može se razdvojiti ljubav prema Bogu od ljubavi prema čovjeku, dapače, ljubav prema čovjeku najsigurniji je pokazatelj ljubavi prema Bogu. Stoga, ljubimo jedni druge djelom i istinom, kako bismo zavrijedili biti dionicima božanske ljubavi.

fra Mirko Mišković, TOR, župni vikar u Belišću