SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Matija Marijić: Duh Božji u prazninu srca unosi puninu
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 11,1-10;
Ps 72,1-2.7-8.12-13.17;
Lk 10,21-24
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Isus uskliknu u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«
Riječ Božju tumači fra Matija Marijić:
Današnje Evanđelje započinje riječima: “Uskliknu Isus u Duhu Svetomu.” Treća Božanska osoba, Duh Sveti, izuzetno je važan za naš kršćanski život. Duh Božji uvodi nas u svu istinu, a istina je naš Gospodin Isus Krist. On nastavlja i dovršuje Kristovo djelo, vodi i oživljuje Crkvu. Vidimo da su apostoli tek nakon primanja Duha Svetoga shvatili što je Isus govorio i činio.
Mi možemo imati najbolji auto, ali ako u njemu nema benzina, ne možemo s njime puno učniti. Možemo stati kraj njega, uslikati se, malo poslušati radio u njemu. Ali kada u njega nalijemo gorivo, tada automobil oživi i s njime možemo do na kraj svijeta. Isto tako mi možemo znati Bibliju napamet, završiti, doktorirati teologiju ali bez Duha Božjega to je sve prazno i ne možemo puno s time učiniti. No, s Duhom Božjim to sve oživi i vodi nas do na kraj svijeta, a na koncu u život vječni.
Duha Božjega pronalazimo na prvim stranicama Biblije u knjizi Postanka: “U početku zemlja bijaše pusta i prazna. Tama se prostirala nad bezdanom, Duh Božji lebdio je nad vodama.”
U tamu Bog unosi svjetlo, u prazninu unosi puninu, stvaranje. Tako Duh Božji ispunja i prazninu naših srdaca. Čovjek ima vječnu dušu, koja je neograničena i zato sve što je ograničeno ne može do kraja ispuniti čovjeka. Novac, slava, čast, vlast, putovanja, užitci i dr. ne mogu do kraja ispuniti čovjekovo srce. Čovjekovo srce do kraja ispunja smo ono, tj. Onaj koji je beskrajan, a to je Bog. Sveti Augustin lutao je u svome životu, hodao krivim putovima, kušao sve što svijet nudi, ali tek kada je upoznao Boga govori: “Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.”
Duh Božji u prazninu tvoga srca unosi puninu. Stoga braćo i sestre, u ovome adventskome vremenu zazivajmo Duha Božjega. Imamo tolike lijepe molitve i himne Duhu Svetome.
Kako je advent snažno Marijansko vrijeme, tako u potrazi za Duhom možemo doći našoj Nebeskoj Majci. Ona je puna milosti, tj. puna Duha Svetoga i tko dolazi k njoj također se ispunja Duhom Božjim. Ona neka nas vodi ka onim stvarnostima o kojima Gospodin u današnjem Evanđelju govori: “Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli i čuti što vi slušate ali nisu čuli!