SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Krunoslav Kocijan: Znamo li mi biti iskreni prijatelji? Imamo li pravih prijatelja?

ČITANJA:

Jon 3,1-10;

Ps 130,1-8;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

U današnjem bogoslužju Riječi psalmist kaže: „U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u Njegovu uzda riječ“ (Ps 130, 5). Treba nam taj poticaj, treba nam to podsjećanje i prosvjetljenje: dragocjena je, snažna i djelotvorna riječ Božja! Ona, doista, dijeli duh i dušu, zglobove i moždinu (usp. Heb 4, 12). Riječ je i živa, jer je Duhom nadahnuta i odiše životom vječnim.

U tom stavu brižnog osluškivanja, upravo upijanja svake Isusove riječi nalazimo Mariju, Martinu sestru, u današnjem Evanđelju. Ona kao da je sva „postala uho“ i ne želi propustiti ništa što dragi gost njihove obitelji izgovori. Do nogu je Isusovih i sluša: pozorno, bez daha, željno, sabrano,…

No, sestra Marta je – kako kaže evanđelist – „sva bila zauzeta posluživanjem“ (usp. Lk 10, 40a) pa prigovara Isusu, a zapravo se ljuti na besposlenu sestru: „Reci joj dakle da mi pomogne“ (Lk 40, 10b). Trebamo li Marti zamjeriti nervozu? Nije li u pravu kad pokazuje sve najbolje odlike istočnjačke uslužnosti, gostoprimstva i pažljivosti prema dolazniku u vlastiti dom?

Isus dvaput izgovara njezino ime. To znači da joj ima nešto važno priopćiti. Ne osuđuje njezinu gostoljubivost. No, primjećuje da je zbog gostoljubivosti zaboravila na sve ostalo. „Uspjela je“ čak i zaboraviti na uljudbu pa uvaženog gosta, kao što je Isus, poučava što bi morao učiniti. „Dobro je, Marta, da se brineš i uznemiruješ za mnogo, ali nije dobro da zbog toga izgubiš osjećaj za mjeru. Marija je izabrala bolji dio ‘posla’. No, to ne znači da onaj Martin nije dobar, nego samo da je manje dobar od Marijinog.“

Naravno da će i Marija od riječi koje sluša morati prijeći na djela. „Blago čovjeku koji Božju riječ sluša i živi po njoj“, čitamo u Bibliji. To znači da nas čitanje, razmatranje, molitva nad Božjom riječju trebaju dovesti do konkretnih djelâ u našemu životu: do promjene na bolje, do odlaska ususret drugima, do pomaka u duhovnom životu i rasta u krepostima.

Isusa danas nalazimo u društvu dragih osoba i iskrenih prijatelja. To su dvije sestre i njihov brat Lazar, koji ovdje nije spomenut. Isus je često i rado k njima navraćao. Pravo prijateljstvo je uvijek blagoslov za ljude. Ono nam je potrebno. U ovom susretu Isus upozorava svoje prijatelje na bitne stvari u životu. Time pokazuje kako je pravi prijatelj onaj koji će nam reći kada smo pogriješili i upozoriti nas na naše slabosti i propuste. I unatoč tomu, i dalje nas voli i dragi smo mu. Znamo li mi biti iskreni prijatelji i imamo li pravih prijatelja?…

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, trsatski gvardijan.