SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Krunoslav Kocijan: Surađujmo s Bogom u borbi protiv Zloga
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Jl 1,13-15; 2,1-2;
Ps 9,2-3.6.16.8-9;
Lk 11,15-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pošto Isus izagna đavla, rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«
»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.«
Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:
Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!
Poglavica đavolski pošao je vidjeti kako njegovi pomoćnici zavode ljude. Došao je do skupine koja je nastojala navesti na grijeh pobožnog pustinjaka. Poduzimala je sve moguće, ali nije uspjela.
Predočavali su mu slast tjelesnih užitaka – no, on je činio još veću pokoru. Šaptali su mu na uho vjerske sumnje – a on je još čvršće vjerovao. Dokazivali su mu kako bi učinio više dobrih djela kad bi se vratio među ljude – on se pak povukao još dublje u pustinju. Tada je pustinjaku prišao sâm poglavica đavolski i šapnuo mu: „Tvoga su susjeda jučer u gradu izabrali za biskupa.“ Sveti je čovjek na to planuo. Obrazi su mu izblijedjeli, a lice mu je prekrila sjena zavisti.
Ova nam zgoda govori, između ostaloga, o tome da je svaki čovjek, bez obzira koliko se trudio biti savršen, podvrgnut zavisti kao jednoj od najvećih napasti. Toj su napasti bili podvrgnuti i farizeji iz današnjeg Evanđelja. Vidjevši da se mnoštvo divi Isusu – budući da je učinio nešto što oni sami nisu bili u stanju učiniti – počeli su govoriti da izgoni đavle po Beelzebulu, poglavici đavolskom. Zapravo, ni oni sami nisu vjerovali toj tvrdnji. Nju im je nametnula njihova zavist.
Bila je to teška kleveta na Isusa. On ju je sâm osjetio. Za dobro koje je činio, nije očekivao nagrade, ali ga je sigurno duboko zaboljelo da su neki na takav način tumačili njegovu dobrotu. Time je bio pogođen u najdublju točku svoga poslanja.
Isus raskrinkava njihovu optužbu i klevetu jednostavnom logikom. Ne može se raditi protiv nekoga, a biti s njim u zajedništvu. Ne može se raskrinkavati Zloga i bespoštedno se s njim boriti, a biti njegov prijatelj i suradnik. Svaki razdor u bilo kojoj zajednici vodi opustošenju i umiranju zajedništva. Tako je i s „kraljevstvom“ Zloga.
Kao što ima onih koji sa Zlim surađuju, tako i uvijek ima ljudi koji surađuju s Bogom u borbi protiv Zloga. Oni čine isto što je i Isus činio. Takva suradnja s Isusom znak je prisutnosti Kraljevstva Božjega. Sama Isusova prisutnost razgoni sile zla. Moramo vjerovati da je Gospodin jači od Zloga i da ga jedino uz njegovu pomoć možemo nadvladati. Biti s Isusom znači biti na strani Jačega i s Njim sabirati.
Čovjek, s jedne strane, nikada nije siguran kada će ga Zli napastovati. S druge strane, ne možemo u svemu gledati Zloga i stalno živjeti u nekom strahu i tjeskobi. Zlo postoji, ali nije svemoćno. Moramo biti oprezni. Ali, još više, moramo duboko vjerovati da je s nama Gospodin koji je pobijedio Zlo.
„U Tebe se uzdam, Gospodine!…“ (Ps 130, 5).
Mir vam i dobro!