SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ivan Hrkać: Primamo li odbačenog čovjeka u Isusovo ime?

ČITANJA:

Job 1, 6-22;

Ps 17, 1-3.6-7;

Lk 9, 46-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«

Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

Riječ Božju tumači fra Ivan Hrkać:

Dragi vjerniče, ovim kratkim ulomkom završava etapa Isusovog poučavanja naroda u Galileji. Nakon poslušanih redaka iz Evanđelja uočavamo nekoliko usporedbi. Što je to tako jako da u čovjeku stalno projicira uspoređivanje. Zašto imamo potrebu usporediti se s drugima? Što nam donosi u našem životu hvastanje, nadimanje, sebeljublje, samodostatnost? Iz ovoga ulomka možemo pronaći pravi odgovor za naš život jer Isus je Učitelj, ukazuje nam put, govori nam svu istinu i daje nam Život vječni.

Prva među usporedbama jest biti najveći ili biti najmanji, potom biti dijete ili biti odrastao čovjek koji slijedi Isusa te na koncu skupina učenika oko Isusa te onaj koji izgoni zloduhe u ime Isusovo, a ne ide za njima. Moramo znati da prava opasnost uspoređivanja ne leži u usporedbi i argumentiranju, nego u pravoj mjeri. Sjetimo se Isusovih riječi: Mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti! Samo preko prave mjere možemo doći do odgovora. Često su naše mjere neispravne, ljudske su, ograničene, ali zato imamo Isusa i primjer ostavljen u Evanđelju. Isusovi učenici već su dosta vremena zajedno, upoznali su se, izgradili su odnose, navikli se jedni na druge. Umjesto da slušaju Učitelja, da upijaju sve ono što ih poučava, okrenuli su se k samima sebi, okrenuli su se jedni prema drugima, odlučili su biti mjera jedni drugima. Zbog toga dolazi pitanje tko bi od njih moga biti najveći. Promatraju kvalitete jedni drugih, traže vanjštinu, razgovorljivost, snalažljivost, okretnost itd.

Isus dopušta da lutaju u svojim usporedbama. Čak ih i ne napada. Djeluje kao Učitelj, prvo daje primjer da mogu shvatiti, a potom lekciju. Uzima dijete, pokazuje na djetetovu malenost, nesnalažljivost, nespremnost za život i poučava kako tada njih tako i danas nas. Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!

Dragi vjerniče, promotri Isusove riječi koje su nam ovoga jutra upućene. Sigurno ćeš uočiti u svojoj blizini dijete ili simbol djeteta u odbačenima, siromašnima, nespremnima za život, skromnima, malenima. Primi takvo dijete, takvog odbačenog čovjeka u Isusovo ime da bi samim time primio i onoga koji nam je poslao Sina svoga Isusa!

Fra Ivan Hrkać, član Hercegovačke franjevačke provincije.