SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ivan Hrkać: Isus nas poziva na malenost i potpuno predanje Ocu

 ČITANJA:

Job 42, 1-3.5-6.12-17;

Ps 119, 66.71.75.91.125.130;

Lk 10, 17-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vratiše se sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin — doli Otac; niti tko je Otac — doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene prema učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Riječ Božju tumači fra Ivan Hrkać:

Ovaj evanđeoski ulomak što smo ga upravo slušali doziva nam dva važna dodgađaja: prvi je povratak radosno zanesenih učenika, a drugi je Isusova molitva u Duhu Svetom. Učenici su radosni, doživjeli su uspjehe, pobijedili su u borbama sa zlodusima, vesele se tomu. Potaknuli su ljude na obraćenje i svjedoče Isusu o tome.

Učitelj dopušta da izliju svoje emocije pred njim, sluša ih te ih poučava. Važno je i dobro da vam se duhovi pokoravaju, ali važnije od toga je to da su vam imena zapisana na nebesima. Tu leži istinska radost i sreća. Zaslužili su plaću nepropadljivu, upisani su u Knjigu Života. Tome se trebaju više radovati negoli ovome. Zapitajmo se i mi čemu se u životu radujemo i veselimo? Jesu li to raspadljive i prolazne stvari i vrijednosti ili su to nepropadljive vrijednosti za Život Vječni?

Potom slijedi Isusova molitava u Duhu Svetome, gdje Sin daje slavu Ocu, gospodaru neba i zemlje. Hvali Oca zbog mudrosti koja je u očima ovoga zemaljskoga svijeta ludost. Još jednom nam se potvrđuje da su maleni i prezreni u kraljevstvu nebeskom, da je takvih mnoštvo. Ocu se svidjelo malenima otvoriti vrata nebeska. I nama danas je poziv jasno upućen, biti malen, biti manji, potpuno predani Ocu. Zato nam je potrebna čistoća i jednostavnost srca te poniznost. Preko darova i plodova Duha Svetoga uđimo u intiman odnos s Ocem.

Fra Ivan Hrkać, član Hercegovačke franjevačke provincije.