SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Goran Azinović: Iskreno vjeruj i rado praštaj pa ćeš i druge privlačiti Bogu!

ČITANJA:

Tit 1,1-9;

Ps 24,1-4ab.5-6;

Lk 17,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«

»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«

Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

Riječ Božju tumači fra Goran Azinović:

Isus jasno kaže da je nemoguće u ovome svijetu živjeti bez sablazni. Raj ne Zemlji ne postoji niti ga ijedna ideologija i utopija mogu stvoriti. Što su ljudi više htjeli na Zemlji stvarati raj, time su više stvarali pakao. Sve ideologije 20. stoljeća htjele su stvoriti raj na Zemlji, a iza sebe su ostavile mnoštvo logora, gulaga, pokolja i krvoprolića. Sve su to svojevrsne sablazni naše civilizacije koje dobrano uništavaju čovjekov put prema Isusu. Većinom su duhovne naravi, jer uvijek razaraju ljudsku dušu. Sablazni su zapravo „karcinom“ duše. Ako zahvate dušu, ona lagano umire, teško da će preživjeti… One „priječe“ put prema Kristu, odvlače od Krista. Kršćani trebaju ljude privlačiti i oduševiti za Krista, a ne ih udaljavati od vjere i Crkve.

Druga riječ za sablazan je nakaza ili rugoba. Tko sablažnjava, on je rugoba kršćanskog života. No, najviše mogu sablazniti upravo sami kršćani. Oni, koji zapravo trebaju biti uzor dobroga i plemenitoga života, nerijetko svojim (ne)djelima sablazne druge. Istinita priča kaže da se još kao mladić Alojzije Stepinac dvoumio hoće li poći putem svećeništva. Dok se dvoumio, susreo je jednoga apotekara Andraševića. Andrašević mu je dao neku knjižicu, gdje je bio tiskan program Žutog pokreta s potpisom 250 svećenika koji su zahtijevali da se katolički svećenici mogu ženiti. Listajući knjižicu, mladi Alojzije je u njoj pronašao potpis i svoga tadašnjeg župnika. To ga je veoma uzrujalo. Njegov poziv, koji se tek rađao, tada je zbilja bio uzdrman. Još je više vjerovao da je bolje i ne biti svećenik nego biti „svakakav“ svećenik. Alojziju Stepincu svećeništvo je oduvijek bio uzvišen poziv vrijedan poštovanja. Evo vidiš, dragi vjerniče, kako ga je ova sablazan mogla udaljiti od svećeničkog života, ali ipak mladi Alojzije se u konačnici izborio za svoj poziv. Isus je stoga u pravu kad kaže: „Jao onome po kome dolaze sablazni!“ Isus čak to još bolnije ističe: „Je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!“

Isus dakle izričito upozorava da malene ne smiješ sablažnjavati, jer im tako uništavaš duhovni život, čineći od njih ranjene ljude. Sablazniti malene znači uništiti u njima ideal za Boga, ukrasti im budućnost. Zato te, kršćanine, Isus želi ohrabriti da imaš bar toliko vjere koliko je zrno gorušično i da rado praštaš. Jer tko ima barem malo vjere i tko zna oprostiti, ima dva krila pomoću kojih uvijek može „odletjeti“ od svake sablazni. Pa zar te ne sablažnjavaju oni kršćani koji ne praštaju; zar te ne sablažnjavaju oni kršćani što ne vjeruju u milosnoga Boga?! Tko ne prašta i tko ne vjeruje, a naziva se kršćaninom, on je hodajuća sablazan! Zato iskreno vjeruj i rado praštaj, pa ćeš i druge privlačiti Bogu na divan način, kako i sȃm Bog želi.

Fra Goran Azinović / Foto: Radio Mir Međugorje