SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Kakav rod donosimo svojim životom?

ČITANJA:

Izl 16,1-5.9-15;

Ps 78,18-19.23-28;

Mt 13,1-9

Tekst evanđelja:

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Božju tumači vlč. Fran Ćorić:

Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!

Današnjim evanđeoskim ulomkom načeli smo Isusov govor u prispodobama unutar Evanđelja po Mateju gdje se govori o kraljevstvu nebeskom. Jedno biblijsko tumačenje veli da ove prispodobe nisu obične prispodobe uzete iz svakodnevice da bi se njima osvijetlila neka pouka. Njihov smisao jest u tome da su to prikazi čiji sastav i izrazi podsjećaju na život samog Isusa te se sukladno tomu smislu mogu nazvati alegorijskima. Tako nalazimo: prispodobu o sijaču, kukolju, gorušičinu zrnu, kvascu, blagu i dragocjenom biseru i ribarskoj mreži. Svaka od ovih priča na njoj jedinstven način govori o nebeskom kraljevstvu. Ovdje želimo razmatrati jednu pojavu koja može itekako osvojiti našu pažnju.

Naime, svaka od ovih prispodoba ima svoje ime i sadržaj i više-manje sličan narativ. Samim time je svaka od njih originalna i bilo koja od sedam navedenih može nam poslužiti za govor o Božjem kraljevstvu. No, prispodoba kao takva može mijenjati svoje ime i sadržaj. Ona može uzeti vlastito ime ljudske osobe, dok bi njezin sadržaj bio pojedinčev život. I taj pojedinac je pisac te prispodobe. Može odrediti kada će se neki događaji zbiti, kako će glavni lik reagirati u nekim situacijama i koga će nazivati prijateljem. I autor će vrlo dobro poznavati svoju priču. Možda će je uspjeti prodati na tržište i obogatiti se svojom pričom i postati slavan, a možda će ta ista priča moći biti svedena na prstima jedne ruke nabrojanih ključnih riječi i važnih događaja. Autor postaje kreator vlastitoga raja ili jedini stanovnik pakla.

Zanimljivo je kako svačija prispodoba može imati utjecaja na tuđe, na način da drugi autor modificira svoju priču po uzoru na nekad davno pročitanu priču ili da tu istu odbaci i tretira kao nevaljalu i nevrijednu pažnje. Možda će se dogoditi da neki autor nikad ne dođe do susreta s bilo kakvom drugom pričom i samim time ostane siromašniji za iskustvo. Ali neke stvari autor ne može, čak i nema pravo izabrati. Prije svega, nesposoban je napisati prvo početno slovo u svojoj priči. Jedino što mu je dostupno jest spoznaja da mu je darovana njegova priča. Nema pravo odrediti kraj vlastite i tuđe priče. I htio on to ili ne htio, njegova priča će pronaći svoj put da dođe u nečije ruke i doći će vrijeme kada će nečija prispodoba biti ispričana i kao takva će biti svjedok pokušaja ostvarenja kraljevstva. Dragi slušatelju, nadam se da postaješ svjestan da je tvoj život ustvari tvoja priča koja ti je darovana da ju pričaš drugima i da je drugi koriste kao poticaj njihovim pričama. U posjedu si iznimne prilike da jedinstvenost svoje priče ispišeš stranicama zbog kojih jednom donesenima pred pravog i jedinog autora svekolikih priča budeš sposoban čuti riječi iz njegove prispodobe: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25, 23)

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM