SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ante Begić: Prava slika Isusova svjedoka je da u poniznosti upućuje na Onoga koji ga je oduševio
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Dj 5,27-32;
Ps 34, 2 i 9.17-20;
Iv 3,31-36
Tekst evanđelja:
Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba, on je iznad sviju; što je vidio i čuo — za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.
Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.
Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života;
gnjev Božji ostaje na njemu.«
Riječ Božju tumači fra Ante Begić:
Hvaljen Isus i Marija!
U današnjem evanđelju Ivan teološkim govorom svjedoči za Isusa. U to vrijeme Ivan koji je pripravljao put za Gospodina je kao i Isus imao svoje učenike. I ti učenici su zapitkivali Ivana o Isusu jer su primijetili da više naroda hrli kod Isusa prizivajući time suparništvo. Ivan im ukazuje na Božji plan, ponovno svjedoči za Isusa. U retku prije ovog odlomka spominje kako Isus treba da raste, a on da se umanjuje.
Ivanova svjedočka dimenzija vrlo je zanimljiva i svima može biti primjer. Kod Ivana vidim posljedice onog istinskog susreta sa Isusom za kojim svi mi čeznemo. Susret koji nas u potpunosti mijenja i stavlja samo jednu zadaću pred nas: a to je prenošenje tog Svjetla dalje. Nadalje, imao je učenike iza sebe, a s tim i sve uvjete da proglasi sebe Mesijom kada je bio upitan. No, on ostaje do srži ponizan. I to je prava slika Isusova svjedoka: u poniznosti upućivati na Onoga koji je mene oduševio.
Ivan ovdje dva puta konstatira kako je Isus iznad sviju kako bi ukazao na to da je on onaj koji je došao direktno od Oca. On, Stvoritelj, je iznad svega. I njegove riječi nisu kao riječi onih koji su zemaljski. On nije kao prorok nadahnut Duhom, nego onaj koji ima Duha u punini jer je poslan direktno od Boga.
Tko vjeruje u Sina, ima vječni život, a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života. Bitno je ovdje primijetiti da onaj tko neće da vjeruje u Sina, dakle onaj kome je Bog darovao slobodu i u potpunosti je poštuje sam odlučuje želi li uopće vjerovati u Sina ili želi ostati u grijehu. I time se opredjeljuje za gledanje života, gledanje u onom životu koji dolazi nakon ovoga.
Neka nam završne riječi današnjeg evanđelja budu poticaj jer Bog obećava da ćemo se po vjeri u Sina radovati u nebeskom Jeruzalemu. Ali ne po vjeri koja je neki apstraktni pojam. Vjera je najprije susret, a onda i brižljivo čuvan odnos s Isusom Kristom.
Mir i dobro!