SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ante Begić: Kako se odnosimo prema svojim olujama?

ČITANJA:

Dj 6,1-7;

Ps 33,1-2.4-5.18-19;

Iv 6,16-21

Tekst evanđelja:

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

Riječ Božju tumači fra Ante Begić:

Hvaljen Isus i Marija!

More u biblijskom kontekstu predstavlja nešto kaotično, dom mnogim čudovištima, a prema knjizi proroka Ezekiela i kraljevstvo mrtvih. Isus koristi more, točnije Galilejsko jezero koje ima posebno mjesto u Isusovu životu. Na tom jezeru Isus pokazuje svoju moć nad prirodnim pojavama.

Lađa u kojoj su učenici po mraku pluta po uzburkanom moru. Stigli su do pola puta, do polovice širine jezera. Ovu lađu možemo promatrati i kao sliku našeg života, naše svakodnevice. Stiže mrak, Isusa nema, tj. dolaze sumnje, i napasti i dok Isusa nema, more se uzburkava i nastupaju valovi.

No, kao što je Duh Božji lebdio nad vodama pri stvaranju svijeta, tako sada i Isus dolazi po vodi govori nam da se ne strašimo oluja, vjetrova, valova i svih drugih nedaća. On je taj koji drži uzde.

Zanimljivo, apostoli koji su bili u lađi bili su iskusni ribari koji su cijeli život ribarili i tako zarađivali kruh svagdanji, sada se bore sa silnim strahom. Ali tada se ukazuje Isus za kojeg, kako evanđelist Marko piše, misle da je utvara. Razumljivo, u toj situaciji vidjeti sjenu čovjeka koji hoda po visokim valovima zasigurno je bila vrlo neugodno. A kada Isus izgovara sasvim jednostavne riječi: ”Ja sam! Ne bojte se!”, strah prestaje, oluja se zaboravlja, oči su uprte jedino u Izbavitelja. Isus raspršuje tamu, razbija strah i daje nam potpunu sigurnost bez obzira kakva prirodna pojava bjesnila. Kako se mi odnosimo prema našim olujama koje nastupaju kada padne mrak i kada Isusa držimo podalje od sebe? Vjerujemo li da je Gospodin stvarno prisutan i u blizini naše lađe koja možda i tone?

Ne bojmo se oluja: dogodit će se da će naša lađa biti udarana jakim valovljem i nošena u smjeru koji ne želimo: ako tada ne zakoračimo iz lađe na otvoreno more kao Petar, bit ćemo potopljeni. Sve dok su naše oči uprte u Isusa koji stoji na vodi i zove nas da hodimo, nećemo potonuti.

Na kraju, kad su dobili mir i vidjeli kakvu sigurnost daje Isus, htjedoše ga uzeti u lađicu, ostaviti sa sobom i tako se na neki način osigurati od svih daljnjih oluja i nemira. Tipično za nas ljude. Ali lađica dolazi na obalu gdje će opet izaći na more i vjerojatno opet doživjeti oluju u kojoj će se kušati vjera onih koji su u njoj. Naša vjera.

Mir i dobro!

fra Ante Begić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije.