SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ante Begić: Gubimo li smisao i vjeru u bolje sutra?

ČITANJA:

1Iv 1,5 – 2,2;

Ps 103,1-4.8-9.13-14.17-18a;

Mt 11,25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači fra Ante Begić:

Hvaljen Isus i Marija!

Ovo Isusovo obraćanje na kraju jedanaeste glave evanđelja po Mateju, usmjereno je njegovu Ocu. Isus nam obznanjuje otajstveni odnos Oca i Sina, ljubav Oca prema Sinu, taj odnos unutar Presvetoga Trojstva. Isus oslovljava Oca sa moj Otac smjerajući tako na jedan neusporediv odnos Njega i Oca dok u svim ostalim situacijama govori o našemu Ocu.

Isus najprije zahvaljuje Ocu. Koliko molitva zahvale zauzima prostora u našem svakodnevnom govoru? Kako se neprimjetno i lako priviknemo na sve ono što nas okružuje da zaboravimo zahvaliti Ocu, gospodaru neba i zemlje. Začahureni u svojim brigama i problemima za hvalu ne ostavljamo nimalo prostora. A kome se to Bog objavljuje? Isus kaže malenima, ne mudrima i umnima. A jedino stalnim zahvaljivanjem i pokazujemo svoju malenost, priznajući da je Otac taj koji ravna svime. No, kako ne bismo ostali zbunjeni time da se Isus ne objavljuje mudrima i umnima, bitno je naglasiti da je ovo rečeno u kontekstu farizejske zajednice koja je bila izrazito učena, ali zatvorena Duhu. Također, Isus ovdje misli i na sve one koji ne priznaju njega kao Sina jer preko njega se dolazi Ocu. I zbog toga su oni maleni, tj. apostoli, bolesni, hromi, svi oni koji je izliječio sretni jer je On poslan njima.

Isus se, nakon obraćanja mudrima i umnima te malenima, obraća sada izmorenima i opterećenima. U tom vremenu bili su to oni koji su izmoreni raznoraznim zakonima i uredbama. Ali zapravo su to i oni koji su pogođeni bolestima i gubicima. Oni koji pomalo gube smisao i vjeru u bolje sutra. Zanimljivo da prije ovog odlomka evanđelist izvještava da je Isus prekorio gradove i one koji ne povjerovaše Ivanu Krstitelju. Dakle, u jeku neuspjeha navještaja i nerazumijevanja on ipak Slavi Oca na nebesima. U razmaku od tri rečenice stavlja u isti kontekst i molitvu hvale i izmorenost i opterećenost. Kao da nam govori da, koliko god to teško zvučalo, i u najtežim trenucima pronađemo vrijeme za hvalu. Sjetimo se Joba i njegovih nevjerojatnih patnji na koje je odgovorio jednostavno: ”Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!”

Naš jaram i naše breme je užasno teško. Lomi naše kosti i ne da nam ići naprijed. Sve dok ne postane Isusov jaram i breme. Tek tada možemo pronaći mir u njemu i dati smisao našim teškoćama i patnjama. S Isusom ne nestaju jarmovi i bremena, on nije magičar. On nam ih samo pomaže nositi.

Mir i dobro!

fra Ante Begić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije.