SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ante Begić: Čvršće prionimo uz istinu Božje riječi

ČITANJA:

Dj 5,17-26;

Ps 34,2-9;

Iv 3,16-21

Tekst evanđelja:

»Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao

u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost

jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti

da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano

da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Božju tumači fra Ante Begić:

Hvaljen Isus i Marija!

Današnje evanđelje je nastavak na jučerašnje. Razgovor s Nikodemom se nastavlja. Prva rečenica današnjeg evanđelja je summa summarum Radosne vijesti. I još k tome začinjena ljubavlju. Bog koji tako ljubi svijet, u samodarivanju šalje Sina. Jedinorođenac silazi u ovaj zemaljski kaos kako bi dao nadu, kako bi pokazao drugačiji put, put u vječno radovanje s Ocem. A taj isti Sin, naš Gospodin Isus, odlazi na križ za nas. I to ne za odabranu skupinu, nego za svako stvorenje. A ako je taj isti Krist bio spreman iz ljubavi otići na križ zbog mene, zašto je u meni tolika mlakost? Zar ne bi trebala u nama srca gorjeti?

Između Božje ljubavi i današnjeg shvaćanja ljubavi zjapi ogromna provalija. Zašto? Zbog krivog shvaćanja, zbog tame, zbog upornog gašenja svijeća koje nam Gospodin tako često pripaljuje. Kod Ivana je često prisutna borba svjetla i tame, dobra i zla. Tako i ovdje Ivan govori kako ljudi više vole tamu nego Svjetlost kojom naziva Krista. Znamo da su mjesta tame strašna i tjeskobna, ali isto tako ima nešto i privlačno u tami. U tami čovjek dobiva privid slobode i odmak od odgovornosti. Misli kako može činiti one stvari na koje pri danjem svjetlu ne bi ni pomislio. Tama nas skriva jedne od drugih, skriva nas same od sebe i stoga se lakše voditi onom izrekom: “Što ne vidim, i ne postoji.“

Isus nas uvjerava da ni On ni Otac ne žele osuditi, nego spasiti. Zato je Otac i poslao svoga Sina, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Svjetlost koja otkriva istinu. Teško je izaći na svjetlo i izložiti se. Konstantno smo u igri skrivača, ako ne s drugima onda sa sobom. Tek kada prestanemo stavljati smokvin list na svaki naš nedostatak, postajemo zbilja slobodni. Izloženi Svjetlu, vidjet ćemo sebe bez obmana. I u toj iskrenosti, možemo potpuno slobodni hoditi naprijed. I tada nema potrebe za skrivanjem jer djela činimo u Bogu te tako ostajemo u Istini.

Svemogući vječni Bože, u ove vazmene dane daješ nam da potpunije upoznamo tvoju dobrotu: udijeli nam da je obilnije i postignemo. Oslobodio si nas lutanja po tami, daj da čvršće prionemo uz istinu tvoje riječi.

Mir i dobro!

fra Ante Begić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije.