SVAKODNEVNO U 7:30 Duh zajedništva vodi kršćane

ČITANJA:

Dj 17,15.22 – 18,1;

Ps 148,1-2.11-14;

Iv 16,12-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

Riječ Božju tumači fra Milan Gelo:

Poštovani slušatelji,

osim što je Duh Sveti u Ivanovom evanđelju prikazan kao Branitelj, Isus ga također naziva i Duhom Istine. Ako se pogleda Ivanovo evanđelje u cijelosti, lako se uoči da je upravo sam Isus Krist Istina. On je također i Put kojim se dolazi do Oca (usp. Iv 14,6), a dobro nam je poznato da Gospodin Isus za sebe kaže da je i Život. Isusovi učenici idu putem na kojem će djelovanjem Duha Svetoga biti upućeni u svu istinu (usp. Iv 16,13). Oni će, zapravo, biti upućeni u Krista. Ići putem znači jednostavno nasljedovati Krista snagom Duha Božjega. Čini se da će tek na putu, tj. postupno, biti pokazano ono što je za učenike bitno. Čini se kao da ovdje Isus govori da se tek nasljedovanjem njega može otkriti sva istina o njemu. Na ovom je mjestu vjera prikazana i kao pokret, kao polazak na put. Vjerovati znači uputiti se, odvažiti se krenuti naprijed. Vjerovati znači pokrenuti se, učiniti korak. Ne ostati, ne tapkati na mjestu. Vjerovati znači krenuti za Kristom. U evanđeljima je tako prikazan i odaziv apostola na Isusov poziv; nakon njegova poziva oni ostave sve „i pođu za njim.“ (Mt 4,22) Tek kada je čovjek na putu vjere, bit će postupno upućen u svu istinu. Hodeći za Istinom koja je drugo ime za Isusa, kršćaninu će biti pokazana sva istina.

U kakvu će istinu biti upućeni Isusovi učenici? Duh Sveti nema drugu istinu osim Isusa Krista. Njima će biti moguće dublje razumjeti sve ono što se događalo s Kristom. Ili još bolje, oni će djelovanjem Duha proniknuti što uopće predstavlja događaj Isusa Krista u cijelosti. Upućivati u istinu jednostavno znači upućivati na Krista. To nije glavni zadatak samo Duha Svetoga, nego i svih kršćana, ali i same Crkve. Jednako kao što Krist ništa više svijetu nije mogao donijeti, jer je donio Boga, Crkva, nasljedujući Krista, svijetu treba donositi Boga. Svijetu je potreban Bog. Svijet treba onih koji će upućivati na Boga. Kada život jednoga vjernika postane putokaz drugima prema Kristu, onda ih, zapravo, upućujemo u istinu. To za vjernike ne znači samo biti Božji, nego i druge privoditi Bogu. Čovjek u kojem ima Duha Božjega i druge ljude želi privesti Bogu. Međutim, teško je drugima pokazivati put prema Bogu, ako u nama nema Duha Božjega. Izgubljen čovjek ne može druge voditi. Ili kako jednom zgodom upita Isus: „Može li slijepac slijepca voditi?“ (Lk 6,39) Dobro znamo da ne može. Dopustiti da u meni djeluje Duh Božji podrazumijeva da se otvorim istini, da budem istinoljubiv. Duh Božji nas oslobađa sljepila, otvara oči i pokazuje put. Tko je god u istinu, nije daleko od Boga. Na taj način Duh Sveti proslavljuje Krista. Kako? Tako što pomaže u razumijevanju onoga što je Krist objavio i uvodi vjernike u Isusov nauk. Duh proslavlja Krista jer će sve naraštaje njegovih učenika podsjećati na Isusove riječi (usp. Iv 16,4), kako je i napisano i Ivanovom evanđelju. Ključno je da Isus svojim životom proslavljuje Oca (usp. Iv 14,13), a Duh će proslaviti Sina (usp. Iv 16,14). Na taj način se vidi jedinstvo Oca u kojem se nalazi izvor objave, koja se događa po Isusu, a njezin smisao otkriva Duh Sveti. Ili jednostavnije, Duh Sveti pokazuje da unutar Trojstva vlada istinsko zajedništvo osobâ. Na taj način je i svakom vjerniku omogućeno biti ne samo dio zajedništva Crkve na zemlji, nego već sada sudjelovati u život trojstvenoga Boga. Bogu se istinski daje slava kada čovjek nije samo za sebe ili svoje, nego kada nastoji stvarati zajedništvo, okupljati. Kršćanin je pravi Kristov svjedok onda kada nadilazi podjele, kada naviješta pomirenje i kada je sposoban sebe staviti na drugo mjesto poradi dobra drugoga. I zaključno, Kristov Duh nije samo Duh Istine, nego i Duh zajedništva. Takav bi Duh trebao voditi kršćane i našega vremena.