SVAKODNEVNO U 7:30 Duh Istine - branitelj

ČITANJA:

Dj 16,22-34;

Ps 138,1-3.7c-8;

Iv 16,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Božju tumači fra Milan Gelo:

Poštovani slušatelji,

u današnjoj liturgiji susrećemo dio Ivanova evanđelja u kojem Isus govori o slanju Duha Svetoga. Isus svojim učenicima objašnjava da je dobro da on ode, tj. da se vrati Ocu kako bi mogao poslati Duha. Prema Isusovim riječima, njegovi su učenici ostali bez pitanja. Ne bave se time kamo Isus odlazi. Žalosni su jer Isus najavljuje odlazak, ali i zbog toga što ne razumiju što će se dogoditi s njima nakon njegova povratka Ocu. Učenici su žalosni jer misle da s Isusovim odlaskom nastupa kraj svemu onome čemu su se nadali. Iako su imali različita očekivanja od njega, očito su se u Isusovoj prisutnosti osjećali sigurno, zaštićeno i mirno. Njihovo strahovanje se donekle i ostvarilo, jer je ubrzo uslijedio krah svega onoga čemu su se nadali. Međutim, učenici ne razumiju da će Isusovim odlaskom biti otvoren prostor za nekoga drugoga, za Duha Svetoga, za Branitelja (usp. Iv 16,7). Isus, nadalje, naglašava da će Duh Sveti pokazati svijetu ono što svijet treba znati. Na ovom mjestu se spominju tri bitne stvari. Duh Sveti će prije svega pokazati što je grijeh, a grijeh je svijeta nevjera (usp. Iv 16,9). Na taj način Isus prokazuje da će i nakon njegove smrti biti onih koji ne vjeruju, a Duh će omogućiti razotkrivanje pomanjkanja, pa čak i izostanka vjere. Drugo što će se dogoditi dolaskom Duha Božjega jest pravednost, jer je Isus sebe s pravom predstavljao Sinom Božjim (usp. Iv 10,33; 19,7) što se potvrdilo u njegovu uskrsnuću kao Isusovome istinskome prijelazu k Ocu (usp. Iv 13,1), čime će se pokazati da je Isus Krist stvarno Bog. I treće što će prokazati Duh Sveti je osuda, tj. svima će postati jasan smisao i glavni razlog njegove smrti – pobjeda života nad smrću, pobjeda dobra nad zlom i pobjeda Boga nad knezom smrti. Kristova smrt je osuda i poraz zla.

Gospodin Isus je na taj način rekao svojim učenicima da njegovo djelo neće propasti. On im želi reći da možda neće biti u fizičkome smislu s njima, ali da će po snazi Duha Svetoga biti prisutan u svim dijelovima svijeta, a samim time će moći doprijeti i do svakoga čovjeka. Čini se da je to jedna od glavnih zadaća Duha Svetoga: poticati ljudska srca na pogled prema Kristu, ali također i usmjeravati kršćane na potpuno suobličavanju Kristu. Duh Sveti i u srcima vjernika prokazuje nevjeru, tj. nepristajanje uz Krista. Reći za sebe da sam vjernik ne znači da ne mogu još više napredovati u vjeri. Svaki put kada sebe pred drugima predstavim vjernikom, dobro je znati da to istovremeno znači da sam još na putu. Koliko god vjerovao, uvijek mogu još više vjerovati. Nikada ne možemo toliko vjerovati da naša vjere ne može biti još čvršća i jača. Zato se u svakom vjerniku uvijek može pronaći i malovjerja, a nekada i nevjere. Duh Božji omogućuje čovjeku bolje i cjelovitije razumjeti vlastiti život, pa čak i vlastite promašaje, grijeha i propuste. Opisujući što za kršćane znači djelovanje Duha Svetoga, veliki je franjevački teolog sv. Bonaventura kratko, jednostavno i dobro opisao slijedećim riječima: „Nije moguće razumjeti ono što se tiče Boga ili Božje stvari, ako u nas ne uđe Duh Sveti.“ Ulaskom u čovjeka Duh Sveti ne prokazuje samo ono što nije dobro, nego osnažuje čovjeka na potpuno pristajanja uz Boga. Što je više Duha Božjega u nečijem životu, jača je i svijest o vlastitoj grešnosti, ali je i veća želja za Bogom.