SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: U godini pred nama pronađimo nove puteve življenja svoje vjere
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
od dana: 1Iv 2,22-28;
Ps 98,1-4;
Iv 1,19-28
Tekst evanđelja:
Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist«. Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne«. Tada mu rekoše: »Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! — kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate — onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:
Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!
Zakoračili smo u novu godinu. Pred nama je mnoštvo pitanja na koja još nemamo odgovor. Zato opet valja početi od početka. Uhvatiti se u koštac s osnovnim pitanjem koje nam se postavlja u današnjem evanđeoskom odlomku.
Ivanovi slušatelji, svećenici i njihovi pomoćnici, leviti, postavili su mu temeljno pitanje što ga svaki čovjek postavlja i samome sebi, a i drugim ljudima koje susreće na putu života. Pitanje glasi: “Tko si ti?” Njegove snažne riječi, njegov neobičan život u pustinji, mase ljudi koje ga slijede, njegov izgled i stavovi privlače pozornost slušatelja i gledatelja. Njegov lik svijetli drugačijim svjetlom od dosadašnjih propovjednika i tumača Božje riječi. Ivan je očito bio drugačiji vjernik od svih drugih vjernika.
Farizeji, pismoznanci, svećenici i leviti su dobro znali uobičajene prakse i načine vjerničkog života. Znali kako se obavlja sve ono što se tiče vjere. Njima su vjerski običaji bili u krvi. Točno su znali kako se slave blagdani, kojih se pravila treba strogo držati, znali su kako se služi Bogu i bližnjemu. Poput mnogih između nas koji točno znademo na koji se način slavi Božić, koju hranu treba blagovati, koju odjeću treba odjenuti, kakve poklone kupiti, kako treba početi novu godinu, što činiti za blagoslov obitelji … Kao dobri vjernici i kršćani mi također sve to znamo. U te običaje i pravila se ne sumnja, ne dovodi ih se u pitanje i o njima se ne raspravlja.
Taj čudak i isposnik koji se odrekao mnoštva ugodnosti i živi u pustinji, koji je odjeven u neudobnu odjeću od devine dlake, a jede divlji med i pustinjske skakavce, izgleda kao remetitelj običaja i kvaritelj slavlja, izgrednik koji se usuđuje činiti drugačije nego je to uobičajeno.
U pitanju upućenom Ivanu: “Tko si ti?” Svećenici i leviti, pravi vjernici, pitaju ono što se mi ne usuđujemo pitati. Tko si ti da mijenjaš vjerske običaje i navike? Tko si ti da se usuđuješ biti drugačiji vjernik nego smo to mi? Tko si ti pa tvrdiš da je nama potrebno obraćenje? Mi znamo kako se bude vjernik i kako se sve to radi. A tko si ti da sve to postavljaš u pitanje?
Svećenicima, farizejima i levitima Ivan ne daje očekivani odgovor. On nije Mesija, ni Ilija, ni prorok. Nije sličan ijednom političkom ili vjerskom vođi do sada. Njegov je lik sasvim drugačiji od očekivanih i već prije viđenih likova. Ivan je sasvim nov, sasvim drugačiji od svih. On je navjestitelj novog, do sada neviđenog i nečuvenog načina života. On ne nudi drugima recepte kako se bude vjernik, nego postavlja u pitanje dosadašnju vjerničku praksu. Pitanje: “Tko si ti?” pred Ivanom postaje pitanje: “Tko sam ja?” – Kakav sam ja vjernik?
U godini pred nama prihvatimo Ivanov izazov. Pronađimo nove puteve življenja svoje vjere. Možda neće biti dobro ako i u ovoj godini nastavimo “po starom”.