SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: U Božjem domu uvijek se nađe neki kutak gdje se mogu pribiti oni koji ne traže mnogo, a u Bogu imaju sve

ČITANJA:

1Iv 2, 12-17;

Ps 96, 7-10;

Lk 2, 36-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija! Božji mir i blagoslov bio u vašem domu zauvijek!

Bog po Isusu ispunjava svoja obećanja dana praocu Abrahamu: potomstvo, blagoslov i zemlju. Vrata Kraljevstva Božjega ponajprije su otvorena siromasima, obespravljenima, onima koji ovise jedino o Božjoj zaštiti. Takvi su prvi pozvanici u Kraljevstvo Božje. Jedna od takvih bijaše i proročica Ana koju danas Luka spominje u Evađelju. Udovica, ničija žena, bez zaštite ijednog muškarca, razvlaštena i obespravljena, već vrlo stara i tjelesno nemoćna. Proročica Ana je doslovno bila “ko’ crkveni miš”. Bez ikakve imovine i društvenog utjecaja, siromašna i bez vlastitog doma boravila je u Hramu – Božjem domu. Mjesto Božjeg prebivanja bilo je i njezin dom.

Grad Jeruzalem i Hram Božji u Anino vrijeme bijahu porobljeni. Tuđinci su vladali zemljom i gradom, narodom i ljudima. Umjesto slobode, mira i blagostanja, vladalo je ropstvo, nesigurnost i oskudica. Bogata i plodna zemlja pripadala je strancima, a njezini stanovnici su iz dana u dan sve više gubili tlo pod nogama. Osjećaj nesigurnosti vladao je po cijeloj domovini, po cijeloj Svetoj zemlji. Velike svećenike postavljali su na službu potkupljeni politički moćnici i stranci. Baštinu pradjedova cijedili su okupatori oduzimajući nasljednicima ne samo vlasništvo nad zemljom, nego i pravo da u njoj samostalno žive. Obezdomljenost i ropstvo u vlastitoj zemlji je najteži oblik robovanja. Proročica Ana, osiromašena, razvlaštena i obezdomljena pronašla je svoj dom u Domu Božjemu. U Božjem domu uvijek se nađe neki kutak gdje se mogu pribiti oni koji ne traže mnogo, a u Bogu imaju sve. Ana se u Božjem domu doživljavala službenicom. Služila je Bogu postovima i molitvama, danju i noću. Unatoč sveopćoj klimi ropstva i obespravljenosti, Ana je izabrala služiti Bogu. Umjesto prihvaćanja da bude ropkinja, Ana se odlučila biti sluškinja. Služila je Bogu i čuvala neokaljanim najsvetije mjesto svete zemlje, središte i srce naroda – Hram Božji – Božji dom.

Proročica Ana u Isusu vidi početak procesa otkupljenja Jeruzalema. Po Isusu se počima događati oslobađanje ljudi od duha ropstva. Obredom prikazanja djeteta Isusa u Hramu početak je novog naroda koji izabire služiti Bogu i doživljavati se kao nasljednici od Boga im darovane zemlje. Tom novom narodu dom i domovina je mjesto Božjeg prebivanja, prostor druženja i suradnje s Bogom. Ana je nadošla na svoje. U njoj je ponovno oživio osjećaj i doživljaj – biti svoj na svome.

Bog nam je dao tako lijepu i plodnu, bogatu i raskošnu zemlju da u njoj njemu služimo, a ne da budemo u njoj robovi tuđih gospodara. Nadođimo i mi poput proročice Ane i budimo svoji na svome.

Dr. Đurica Pardon, znanstveni suradnik, župnik župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima