SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Odakle smo krenuli, dokle smo došli i kamo idemo?!
Biblija_Pixabay
Biblija_Pixabay
ČITANJA:
1Iv 2, 18-21;
Ps 96, 1-2.11-13;
Iv 1, 1-18
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca–pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:
Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija! Božja riječ neka rasvijetli tamu vašega srca!
Čuli smo danas opet jedan od najljepših i najuzvišenijih dijelova Svetog pisma. Slušali smo ga i na sam blagdan Božića, a još ćemo se s njime susresti ovih božićnih dana. Zbilja bi bilo teško naći tekst koji je u manje riječi izrekao više tajni. Svi su glavni sadržaji Ivanova evanđelja već najavljeni u njegovom uvodu. Slušamo o onome što je bilo prije početaka svijeta, zatim o stvaranju života, o ustanovama povezanosti između ljudi i Boga, o temeljnom ljudskom grijehu, o Božjem zahvatu u ljudsku povijest, o uspostavi zajedništva i konačno o osobnom objavljivanju Boga. Danas, na kraju godine, evanđeoski tekst nas vraća na početak. Kao da se i nama postavlja pitanje: odakle smo krenuli, dokle smo došli i kamo idemo?! Pravo pitanje na prijelazu iz jedne kalendarske godine u drugu.
Mnogi ljudi doživljavaju prošlu godinu izgubljenom. Voljeli bi radije da je nije bilo. Mnogima su dani prošle godine bili teški. Opterećenost opasnošću od zaraze, osamljenost, strah i neizvjesnost obilježili su dane koji su iza nas. Svijet u kojemu smo živjeli u prošloj se godini potresao iz temelja. Potresi nisu bili samo duhovne i psihičke naravi, nego se i tlo treslo. Ljudi širom svijeta, a mi u Hrvatskoj i u gradu Zagrebu napose, mogli smo doživjeti da se zajedno s nama potresa čitav svijet, čitava Zemlja. Materijalna stvarnost zajedno s ljudima sudjeluje u patnjama i bolima urušavanja starog i poznatog svijeta. Kad se ove godine i zemlja tresla, što li nas čeka sutra?
Početak evanđelja sv. Ivana govori o naravi svijeta u kojem živimo. Usmjeruje našu svijest na početne postavke koje su udahnute u sve što je Bog stvorio, u ljude, Zemlju. Knjiga Mudrosti tvrdi da je Božji besmrtni duh prisutan u svemu. Svojom prisutnošću duh Gospodnji ispunja svemir (Mudr 1,5; 12,1). Sve ima smisla i u svakom je stvoru utkana Božja mudrost – Božja Riječ. Sve je po njoj stvoreno (Iv 1,3). I virusi i potresi, sva druga stvorenja i događaji mogu nam otvoriti spoznaju svijetla Božjega u svijetu. Bog se svojim rođenjem utkao u našu stvarnost, nastanio se među nama, povezao se s nama u neraskidivu mrežu života. To je osnovna i početna postavka od koje valja krenuti u promatranju i shvaćanju ne samo ove godine, nego i cijelog našeg osobnog života i života uopće. U tom svijetlu nam valja gledati svu stvarnost oko nas i u nama.
U mreži stvorenja i naš život, naši dani i godine, dio su Božjeg svijeta, dio Božje stvarnosti. Uočimo li tu istinu moći ćemo prihvatiti i primiti i ovu tešku godinu sa zahvalnošću. Ako se i uplašimo mraka prijetećih opasnosti sjetimo se da je i u njima Bog zajedno s nama prisutan. On se s nama nastanio. Svoj pogled usmjerimo prema njemu i gledajmo njegovu slavu. On uvijek stvara život.