SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Božji primjer životvorne prisutnosti u svijetu i nama je poticaj da činimo isto

ČITANJA:

Dj 22,30; 23,6-11;

Ps 16,1-2a.5.7-11;

Iv 17,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Dan silaska Duha Svetoga se približio. Već smo nekoliko dana zajedno s Isusovim učenicima i Blaženom Djevicom Marijom u dvorani posljednje večere. Slušamo i razmišljamo o našim zadaćama koje nam je Krist povjerio da ih izvršimo u svijetu. Danas je pred nama završni dio Isusove oproštajne molitve u kojoj on moli za one koji su povjerovali svjedočanstvu apostola – za nas, članove današnje Crkve u današnjem svijetu.

Neposredno pred blagdan osnutka i početka javnog djelovanja Crkve i nama je, kao Isusovim učenicima ovog vremena, potrebno pribrati se i duboko udahnuti prije no uronimo u svijet i počnemo svoje javno djelovanje. I mi sve više postajemo svjesni kako nam valja poći u svijet i naviještati Evanđelje. Međutim, svijet nije ugodno mjesto u kojem bi se naše poslanje moglo događati bez problema. Nije potrebno odveć analizirati stvarnost u kojoj živimo da bismo svuda oko sebe uočili egoizam, bespoštednu borbu i grabež, otimačinu i nepravdu, mržnju i zloću, kriminal svake vrste, blud, nevjeru, nepoštivanje života, ubojstva, materijalizam… Svijet! U tom svijetu bismo trebali izvršavati zadaću na koju nas Isus šalje. Ondje trebamo naviještati Evanđelje?

Dođe nam da dobro zaključamo vrata svoje kuće i ne pomolimo ni nos van, a kamoli da se predstavimo onom svijetu vani kao vjernici, kao Crkva. Vani je zločesti svijet, a ovdje smo na sigurnom i ja i moja obitelj, cijela Crkva. Ovdje se u miru možemo međusobno poštivati, voljeti, ljubiti, u miru i bez protivljenja slušati Božju Riječ, o noj raspravljati i lijepo se Bogu moliti da nam duša ostane mirna. Ovdje je sigurno i ovdje smo pod Božjim krovom, pod Božjom zaštitom, ovdje smo sveti. A ondje u zlom svijetu naša će svetost biti u opasnosti, naša pravednost će biti kušana, naša dobrota bi se mogla izopačiti. Bojimo se da i mi ne bi postali grešni i slični ljudima svijeta. U svijetu se ne može živjeti vjernost Bogu, u svijetu, tamo vani, ne može se moralno ponašati. Svijet – tamo nama nije mjesto.

Na završetku svoje oproštajne molitve Isus nam stavlja na srce ono što mu je najvažnije. Izgovara nam svoje najiskrenije riječi. Govori nam Istinu. Ne laže, ne prikriva i ne umanjuje opasnu stvarnost koja je pred nama. Govori o mržnji svijeta prema onome što mi živimo i trebamo propovijedati drugima. Ali u isto vrijeme govori kako je istina riječi Božje naše glavno oruđe i oružje u toj bespoštednoj borbi. Nema nam druge obrane osim istine. Samo nas istina može spasiti. Isus nas ne želi sačuvati od svijeta, ne želi nas izuzeti izvan stvarnosti u kojoj živimo. On nas utvrđuje u istini. A istina je da oni koji pripadaju svijetu ne vole Božju riječ – oni je mrze. Oni ne žele s Božjom riječju imati posla. Stvarnost je za njih crno-bijela. Oni koji ne vole Božju riječ razdvajaju stvarnost, razdvajaju svijet na dobre i zle, ne priznaju jedinstvenost i jednost Božjeg stvorenja. Ne dopuštaju da se Bog umiješa u cjelokupnost svijeta. Ne mogu dopustiti istinu da je Bog tu, prisutan u svijetu. Oni dijele svijet, a Bog po Isusu donosi jedinstvo. Razdvajanje je djelo Zloga, a jedinstvo djelo Božje.

Ne primjećujemo li kako svojim odvajanjem od svijeta i od ljudi koji su ondje mi u biti radimo djela Zloga, a ne djela Božja. Proglašujemo li sebe izdvojenima i odvojenima od svijeta, ma koliko dobri bili i ma koliko tvrdili da smo uz Boga, mi se u biti ponašamo razdvojnički. Odvajanje od svijeta nije Božje djelo. Njegovo je djelo biti u svijetu. Njegovo je poslanje živjeti unutar svijeta. Njegov primjer životvorne prisutnosti u svijetu i nama je poticaj činiti isto. Ne bježati, ne sakrivati se u okrilju sigurnog prostora svoje vjere i svoje povezanosti s Bogom koja nas odvaja i izdvaja iz stvarnosti života, nego uroniti u svijet, među ljude, u sva svjetska zbivanja, u istinu svijeta i u istinu Božju o svijetu. Ne možemo s već sada duhom preseliti u nebo i sačuvati se od prljavštine svijeta. Naše je mjesto tu, na zemlji, među ljudima, u svim zbivanjima koja život čine. Naše mjesto življenja svog kršćanskog poslanja je ovdje gdje je Bog u Isusu došao da bude i ostane. Naše je mjesto poslanja i kršćanskog života baš tu, u našem susjedstvu, u našem poduzeću, u našoj školi, u našoj ovozemaljskog domovini, u našoj državi – ma koliko ona izgledala trošna, prljava, potplaćena i potkupljena, razarana korupcijom, nesložna, neugodna za život, zakočena u napretku …

Dok čekamo silazak Duha Svetoga sjetimo se kako smo mi oni na koje on kani sići. Dok čekamo da Crkva nešto u našem vremenu i društvu, u našoj ovozemaljskoj domovini poduzme i učini, sjetimo se da smo mi ta Crkva koja je poslana i pozvana naviještati i svjedočiti. Dok uživamo zaštitu dvorane u kojoj blagujemo euharistiju, sjetimo se kako smo upravo mi poslani za život svijeta. Svijet je dobro mjesto za biti kršćaninom. Svijet je izvrsno mjesto za izvršiti svoje poslanje. Svijet – da upravo ovaj svijet koji nas čeka izvan vrata našega doma je mjesto u koje je Isus došao i nas poslao.

Dr. Đurica Pardon, znanstveni suradnik, župnik župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima