SVAKODNEVNO U 7:30 Don Marko Dokoza: Pogled usmjeren prema kraljevstvu nebeskom

ČITANJA:

Ez 28,1-10;

Otpj. pj.: Pnz 32,26-28.30.35c-36ab;

Mt 19,23-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Božju tumači don Marko Dokoza:

A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi!

Ljudski je tražiti utjehu i poput apostola Petra pitati što će biti nagrada onima koji su sve ostavili zbog Gospodina. Mi vjernici volimo zamišljati same sebe na nekom povlaštenom mjestu u Božjoj blizini jednom kada dođe smrtni čas i u tome smo velikodušni. Često čujemo na sprovodnim slavljima svećenike ili izabrane govornike koji svečanim tonom objavljuju da je pokojnik/pokojnica sada već sigurno kod Gospodina. Pritom nabrajaju njegove ili njezine zasluge, a to su ona bogatstva o kojima Isus govori u današnjem ulomku Matejeva Evanđelja.

Vjernik koji dođe na sprovodnu sv. Misu nerijetko će biti zatečen panegirikom koji svećenik izgovara nakon Evanđelja umjesto homilije kroz koju bi okupljenima pokušao rastumačiti ono što nas naša vjera uči o zagrobnom životu i uskrsnuću. Ipak, treba reći u obranu svećenika da je teško pronaći prave riječi u takvim trenutcima. Osobito u onim situacijama kad pred njim stoji skupina ljudi kojima je prostor župne crkve potpuno stran, a obred sv. Mise poput loše kazališne predstave koju su prisiljeni odgledati (tako bi se moglo zaključiti na temelju izraza lica i nespretnosti u liturgijskim gestama). To je naša vjernička i svećenička stvarnost pa zato riječi s kraja današnjeg evanđeoskog ulomka i druge slične Isusove izjave koristimo da bi se utješili: „A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi“.

Promišljamo u sebi o tome kako će nas Bog sigurno nagraditi što smo u različitim situacijama pronašli malo snage da ostanemo pristojni i uslužni, iako smo u dubini osjećali duboko poniženje. Međutim, Isus nas u svojoj prispodobi iz 20. poglavlja Matejeva Evanđelja prekida u tom promišljanju i daje nam tumačenje tih svojih riječi. Prispodoba je to o radnicima u vinogradu – prvi su radnici radili najviše, podnosili žegu dana i bili isplaćeni među zadnjima, a posljednji su oni koji su radili najmanje, samo jedan sat, a bili nagrađeni kao i oni prvi. To je Isusova logika… jer cilj našeg ovozemaljskog života nije bogatstvo (materijalno, emocionalnom, duhovno). Cilj našeg života je kraljevstvo nebesko: Božja blizina i zajedništvo svetih.

Don Marko Dokoza, župnik Ugljana, Lukorana i Banja; kapelan PBU.