SVAKODNEVNO U 7:30 Crkva – nositeljica iscjeljenja

ČITANJA:

Heb 12,18-19.21-24;

Ps 48,2-4.9-11;

Mk 6,7-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih počne slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi brate i draga sestro,

U današnjem evanđelju Isus šalje dvanaestoricu apostola u misiju. On im daje jasne upute: da idu u parovima, da nose samo osnovne stvari i da propovijedaju obraćenje, liječe bolesne i istjeruju zle duhove. Ovo evanđelje je poziv svima nama, kao Crkvi, na aktivnu ulogu u širenju Božjeg kraljevstva.

Isus apostolima daje vrlo jasne smjernice koje nam pomažu razumjeti bit misije. Prvo, oni idu u paru. Ovdje se jasno ističe važnost zajedništva i suradnje. Crkva, kao zajednica, nije sastavljena od pojedinaca koji djeluju izolirano, nego od zajednice vjernika koji podržavaju jedni druge, koji propovijedaju zajedno i dijele odgovornost za širenje evanđelja. Misija nije samo posao pojedinca, već zajednički rad cijele Crkve.

Zatim, Isus im nalaže da nose samo osnovne stvari i da ne nose ništa suvišno. Ovaj poziv na skromnost i povjerenje u Božju providnost pokazuje važnost jednostavnosti u životu. Crkva, u svojoj biti, ne traži bogatstvo ili svjetovnu moć. Naša misija nije da širimo materijalno, nego da nosimo i dijelimo evanđelje, Isusovu poruku ljubavi, istine i nade.

Isus, također, naređuje da liječe bolesne i istjeruju zle duhove. Ova upustva jasno ukazuju na to da Crkva mora biti nositeljica iscjeljenja, kako duhovnog, tako i tjelesnog. To znači da Crkva mora biti prisutna u društvu, ne samo kao duhovni autoritet, nego i kao ona koja donosi utjehu, pomoć i iscjeljenje onima u potrebi. Misija Crkve nije samo propovijedanje, nego i djelovanje u ljubavi prema svakom čovjeku.

Posljednja poruka u ovom evanđelju je poziv na slobodno prihvaćanje gostoprimstva, ali i na prihvaćanje odbacivanja. Isus jasno kaže da će oni koji ga ne prime biti odgovorni za svoje odbijanje. Ovdje vidimo kako je Crkva pozvana širiti evanđelje, ali ona nije odgovorna za to hoće li svi prihvatiti poruku spasenja.

Ako današnje evanđelje povežemo s Crkvom, vidimo da misija Crkve ni danas nije promijenjena. Pozvani smo biti zajednica, skromni, otvoreni za služenje i iscjeljenje, te ustrajni u širenju Božje ljubavi. Crkva nije samo institucija koja obavlja obrede, nego živa zajednica vjernika koja je pozvana biti prisutna u svijetu, dijeliti ljubav, pomagati potrebnima i donositi svjetlost u tamu svijeta.