SVAKODNEVNO U 7:30 Čovjek služenjem ne gubi nego dobiva

ČITANJA:

Iz 10,5-7.13-16;

Ps 94,5-10.14-15;

Mt 11,25-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:

Današnje kratko evanđelje, koje u prijevodu koji čitam ima kasnije od Crkve dodani naslov Spasiteljev zov. Volim uzeti ovo evanđelje, slaveći obred sprovoda ili ispraćaja tijela pokojnika. Volim, iako se pitam, hoće li obitelj, koja nije dovoljno vjerski upućena ili nema baš vjerski osjećaj povjerenja prema vjeri i Crkvi, krivo razumjeti ove riječi: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.” Ali evo prilike da ih protumačimo, kako na sprovodu, tako i sada. Uostalom, i na sprovodu se čita Božja Riječ za žive, okupljene oko tijela pokojnika, za one koji trebaju još neko vrijeme ostati, i živjeti bolje, nego što su do sada. Više po Božju, a manje po ljudsku.

I baš sad došli smo do onoga što želim reći. Boga slavimo zato što on ne procjenjuje po ljudsku, po ljudskoj mudrosti i umnosti, po logici svijeta, nego po svojoj logici, po svojoj vječnoj mudrosti. Po mudrosti malenosti čovjeka u svom odnosu prema Bogu, prema čovjeku, pa i prema svime što ga okružuje. Opet u smislu služenja. Uostalom Bog se u Kristu snizio, recimo to tako, umanjio, a da nije izgubio ništa od svoje veličine. Baš kao što i čovjek ne gubi snizujući se i služeći, nego dobiva i raste u mudrosti i milosti. To je baš tako, jer to je put Isusa Krista, bio i ostao. Kako za njega, tako onda i za kršćanina. Krist nas zove uvijek iznova, i uvijek nas iznova zove na više i bolje, štoviše na najbolje. To je jedinstvo s Njim i s Trojstvom samim, i to već ovdje na zemlji, da bismo mogli dati izvrsno svjedočanstvo Njega, i time poslužiti drugima, našoj braći i sestrama, da i oni mogu biti pozvani na isto tj. slično, svoje iskustvo Boga živoga i iskustvo radosti prijateljevanja s takvim, Velikim, a u isto vrijeme Malenim.