SVAKODNEVNO U 7:30 Budnost srca

ČITANJA:

Ef 2,12-22;

Ps 85,9ab-14;

Lk 12,35-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onima slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jurica Galić, gvardijan samostana i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zadru (Relja):

Brojnim slikama Isus svojim suvremenicima želi približiti stvarnost i obilje Kraljevstva Božjega. Današnje nam Evanđelje donosi govor o Isusovu pozivu na budnost, izražen slikom opasanih bokova i upaljenih svjetiljki, u iščekivanju gospodara koji se vraća sa svadbe. Tom slikom Isus želi pokazati kakav stav treba imati svaki vjernik dok iščekuje susret s Gospodinom.

Isus, koji dobro poznaje ljudsko srce, želi svojim učenicima naglasiti koliko je važno u životu biti spreman za velike i važne trenutke. Ovdje nije riječ o strahu, jer ne znamo kada će Gospodin doći, nego o pozivu da budemo budni i spremni za susret s njime. Isus nam zapravo govori da je važnija budnost ljudskoga srca nego bilo koji vanjski stav. Čovjek može biti budan tijelom, a srcem potpuno odsutan.

Svjedoci smo da mnoge stvari u našem životu prolaze pokraj nas, a da ih zbog načina na koji živimo uopće ne primjećujemo. Život i brojni važni trenuci prolaze nam poput pijeska kroz prste. Ponekad smo toliko zaokupljeni svakodnevnim obvezama, brigama i nevažnim stvarima da ne primjećujemo ono što nam je doista dragocjeno: ljude koje imamo kraj sebe, trenutke zajedništva, male znakove dobrote, Božju prisutnost i poticaje koje nam Gospodin svakodnevno daje.

Poziv današnjega Evanđelja na budnost i spremnost za dolazak Gospodina upućen je i svima nama. U slici današnjega Evanđelja možemo prepoznati i sliku prolaznosti ljudskoga života. Naš se život neprestano odvija i prolazi, a pitanje je jesmo li spremni za susret s Gospodinom.

Koliko god smo pozvani promatrati svoj život u njegovoj cjelovitosti, toliko smo pozvani primjećivati i njegove najskrivenije, najtiše i najsitnije detalje. Upravo se u njima često skriva ono najvrjednije.

Zato danas zastanimo nad svojim životom i promotrimo ga. Pogledajmo njegove lijepe trenutke i detalje koji ga oplemenjuju i daju mu smisao. Istodobno se zapitajmo koliko vremena možda gubimo na stvari i događaje koji nas udaljuju od onoga što je u našem životu doista vrijedno. Ne budimo samo pasivni promatrači vlastitoga života, nego se živo uključimo u svoje postojanje i dopustimo Bogu da nas vodi.

Isus kaže: „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!“ Te riječi nisu samo nagrada za budnost slugu. One su i snažan poticaj da naše bdijenje nije uzaludno. Koliko je trenutaka u ljudskom životu u kojima čovjek ima osjećaj da nešto radi uzalud? Koliko puta pomislimo da naš trud nitko ne primjećuje, da se dobro koje činimo ne vraća i da nema smisla? Koliko puta zbog toga izgubimo nadu?

Danas nam Isus poručuje da ono na što nas On poziva nikada nije bez smisla. Možda nećemo odmah vidjeti plodove svoga truda, možda neće biti ljudi koji će ga primijetiti ili pohvaliti, ali Gospodin vidi. Susret slugu s njihovim gospodarom ispunjenje je njihova poslanja. Tako i naš život, naše služenje, dobrota, vjernost i ljubav dobivaju svoj puni smisao u susretu s Gospodinom.

Zato danas molimo Gospodina da nas pouči biti budnima i spremnima. Neka naša srca učini osjetljivima na svaki njegov poticaj, na njegovu riječ i na njegovu prisutnost u našem životu. Neka nam pomogne da ne dopustimo da nam dragocjeni trenuci prolaze neprimijećeni.

Jer samo čovjek budna i čistoga srca može prepoznati Gospodina kada mu dolazi ususret.

Neka nam Gospodin podari takvo srce – srce koje bdije, srce koje prepoznaje, srce koje se nada i srce koje je uvijek spremno za susret s Njime.