SVAKODNEVNO U 7:30 Prepoznajemo li vrijednost darovanog?

ČITANJA:

Ef 2,1-10;

Ps 100,1b-5;

Lk 12,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jurica Galić, gvardijan samostana i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zadru (Relja):

Odnose među najbližim članovima obitelji – među supružnicima, braćom i sestrama, roditeljima i djecom – ponekad mogu pokvariti materijalne stvari. Svjedoci smo da su se mnogi obiteljski odnosi narušili, pa čak i slomili upravo zbog materijalnih dobara, imovine i novca.

U današnjem Evanđelju pred Isusa dolazi zanimljiva molba. Jedan čovjek traži od njega da bude posrednik u podjeli materijalnih dobara između njega i njegova brata. Isus, međutim, ne želi biti sudac u njihovom sporu niti onaj koji će dijeliti njihovu imovinu. Umjesto toga, obraća se svima koji ga slušaju i upozorava ih: „Klonite se svake pohlepe!“ Tim riječima Isus nas podsjeća na jednu važnu istinu: život čovjeka nije u onome što posjeduje, koliko god imao dobara.

Isus zatim pripovijeda prispodobu o čovjeku kojemu je zemlja obilno rodila. Taj čovjek ima toliko dobara da više ne zna kamo ih spremiti. Zato odlučuje srušiti svoje stare žitnice i izgraditi veće. Planira skupiti sve svoje bogatstvo i tada reći svojoj duši: „Imaš dobra u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.“ Ali ne zna da mu se približava kraj života.

Ova prispodoba ne govori da je pogrešno imati materijalna dobra. Nije problem u tome što čovjek radi, stječe ili želi osigurati svoj život i život svoje obitelji. Problem nastaje onda kada materijalne stvari postanu smisao našega života. Kada ono što posjedujemo počne određivati našu vrijednost, naše odnose i našu sreću.

Današnja Božja riječ zato pred svakoga od nas stavlja jedno važno pitanje: Kako se odnosim prema onome što mi je darovano? Jesam li gospodar svojih dobara ili sam postao njihov rob? Služe li mi materijalne stvari da živim, ili živim samo zato da bih imao i posjedovao?

Svjedoci smo da se mnogi ljudi našega vremena lako uhvate u mrežu materijalnih dobara. Čovjek može toliko zaokupiti svoj život stjecanjem, radom i uživanjem da više ne primjećuje druge vrijednosti koje život čine potpunim. Kao da živimo u kulturi u kojoj se često poručuje da trebamo imati što više kako bismo mogli što više uživati.

A Isus nas danas poziva na drugačiji pogled. Pozvani smo prepoznavati vrijednost svega što nam je darovano. Sve što imamo – bilo materijalno, bilo duhovno – nije samo za nas. Svaki dar u sebi nosi poziv da nas povezuje s drugim ljudima. Naša dobra, sposobnosti, znanje, vrijeme, zdravlje i talenti imaju svoj puni smisao onda kada ih možemo staviti u službu dobra drugoga čovjeka.

Na kraju Evanđelja Isus nam poručuje da se ne trebamo bogatiti onim što prolazi, nego bogatiti se u Bogu. A što znači biti bogat u Bogu? To znači ono što nam je darovano staviti u službu svojih bližnjih. To znači znati podijeliti, pomoći, oprostiti, darovati svoje vrijeme i biti uz onoga kojemu je potrebna naša riječ, pomoć ili blizina.

Zato započnimo ovaj dan molitvom da nam Gospodin podari srce koje će, u svemu što čini, uz vlastito dobro uvijek gledati i dobro drugoga. Neka nam pomogne da svoja dobra, svoje talente i darove ne čuvamo samo za sebe, nego da ih stavimo u službu širenja njegova kraljevstva.

I neka naš život, više od onoga što posjedujemo, govori o onome što jesmo. A pozvani smo biti ono najjednostavnije i najvrjednije: biti drugome čovjeku brat.