SVAKODNEVNO U 7:30 Božja ljubav – uvijek vjerna i prekomjerna!

Čitanja:

Mih 7,14-15.18-20;

Ps 103,1-4.9-12;

Lk 15,1-3.11-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Nikola Jurišić:

Tako je lako, Oče, odvažiti se i krenuti svojim putem. Tvoj, ponekad, za mene postane pretežak. Daj mi dio imanja koji mi pripada da mogu otići svojim putem. Idem što dalje jer želim biti slobodan a Ti kao da me zarobljavaš. Zato idem što dalje.

Nije mi trebalo puno vremena da potrošim sve što si mi dao. Svo dostojanstvo koje sam imao sada više nemam. Ni onu skupocjenu haljinu dostojanstva koju si sašio samo za mene. Nju sam uprljao zapadajući u blato grijeha. Nemam više ni one cipele najbolje koje si mi dao. Hodeći krivim putevima i njih sam istrošio. Sada hodam bos u vlastitom blatu. Ni prstena više nemam. I njega sam založio da bih mogao preživjeti. Ništa mi više nije preostalo od mene. Zato se ne mogu vratiti.
Kako ćeš me pogledati? Što ćeš reći? Hoćeš li me uopće primiti? Pa, sve sam Ti uzeo i prokockao! Što drugo mi prepostaje? Mogu barem pokušati živjeti kao najamnik, samo da sam u Tvojoj blizini. Nisam dostojan zvati se sinom Tvojim ali ću pokušati biti barem u Tvojoj blizini.
Idem k Tebi. Na susret koji više treba meni nego Tebi. Nemam više ništa za izgubiti jer gore od ovoga ne može.

I takav sam krenuo na put prema Tebi. Ne očekujući ništa. Ne nadajući se ničemu. Jer sve sam Tvoje uzeo i prokockao. Ali Ti nisi ja i ja nisam Ti. Zato se događa nešto što nikada nisam očekivao, što nisam mogao ni sanjati. Izdaleka si me samo ugledao, potrčao si mi u susret, pao mi oko vrata, zagrlio me i poljubio.

Koliko li je brige bilo u Tebi dok sam hodao krivim putem? Koliko li si samo čekao ovaj trenutak, Oče? Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Ali Ti kao da ni riječi nisi čuo. Kao da Te nije zanimalo to što sam imao za reći. Važno je da sam sada tu.

“Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.”

Ne samo da vraćaš sve što sam izgubio nego daješ još i više. Onome koji je očekivao samo mrvice s Tvoga stola ti kolješ ugojeno tele jer takva je Tvoja ljubav – uvijek vjerna i prekomjerna. Onome koji je uprljao svoju haljinu krivim odlukama i lošim djelima oblačiš najbolju haljinu jer takva je Tvoja ljubav – uvijek vjerna i prekomjerna. Onome koji se odrekao Tebe i priznao da nije vrijedan zvati se sinom Tvojim daješ prsten na ruku i zoveš ga sinom svojim jer takva je Tvoja ljubav – uvijek vjerna i prekomjerna. Onome koji je hodao krivim putevima i izgubio obuću daruješ potpuno novu kako bi mogao hoditi s Tobom jer takva je Tvoja ljubav – uvijek vjerna i prekomjerna.