SVAKODNEVNO U 7:30 Božić - Snaga Božje riječi

ČITANJA:

Danja misa: Iz 52,7-10;

Ps 98,1-6;

Heb 1,1-6;

Iv 1,1-18

Tekst evanđelja:

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Čitanja iz Svetog pisma, posebno Ivanovo evanđelje, pozivaju nas da razmislimo o dubokim pitanjima života, smisla i Božje prisutnosti među nama. U Isusu Kristu, Riječi koja se utjelovila, susrećemo Mudrost, Smisao i Život. Njegova prisutnost preobražava nas i vodi prema punini postojanja. Što smo bliže njemu, to više osjećamo što znači istinski živjeti, to više živimo. Udaljavanje od Njega donosi prazninu i gasi život u nama.

Sveti Pavao jasno kaže: „Meni je živjeti Krist.“ Ove riječi nisu samo teološka misao, nego i duboko životno svjedočanstvo. Što za mene znači živjeti? Je li to ostvarivanje ciljeva, uživanje u prolaznim stvarima ili nešto dublje? Živjeti znači poput svijeće izgarati, gorjeti da bi drugi imali svjetlo. Kao što svijeća dok svijetli nestaje sebi, ali time ostvaruje svoj smisao, tako i mi nalazimo svoj život kada ga darujemo drugima.

Bog nije želio ostati veliki osamljenik. U naravi je ljubavi da se daje, da izađe iz sebe, da stvara, da se razdaje. Mi postajemo istinski ljudi tek kada se otvaramo drugima, kada se darujemo i prepoznajemo Boga u ljudima oko sebe. Postajemo duhovno i duševno zdraviji! Isus, kao svjetlo svijeta, poziva nas da i mi budemo svjetlo. Ali svjetlo koje ne ostaje skriveno, nego svijetli i rasvjetljuje život onih koje susrećemo.

Jedna od definicija zrele osobe jeste to da se zrelim postaje baš u trenutku kada se iskusi da moj život ne pripada samo meni, nego je stvoren da se da za druge.

Bog nam se objavljuje kroz Riječ, koja nije samo govor nego i stvarateljska snaga. Njegova Riječ podiže, iscjeljuje i daje smisao. Kada prihvatimo tu Riječ, naše riječi također postaju produžetak Božje ljubavi. Tada naše riječi ne samo da tješe, nego objavljuju Boga i obnavljaju. No, kada se udaljimo od Boga, riječi gube svoju snagu. Postaju prazne, hladne i često razorne.

Sveti Ivan, ljubljeni učenik, nas podsjeća da smo mi, kao ljudi, bića odnosa. Nastajemo u dijalogu s Bogom i ljudima. Naša punina dolazi iz tog odnosa. Isus nas je naučio govoriti jezik ljubavi, istine i milosrđa. Zrelost osobe također se ne očituje prvenstveno u intelektualnim sposobnostima, nego u sposobnosti da prepoznamo Božji glas u svakodnevnim situacijama i prema njemu usmjerimo svoje ponašanje i djela.

U grčkom jeziku riječ „Logos“ nosi višestruka značenja – riječ, smisao, mudrost, dijalog, odnos, susret. Ona nas poziva da preispitamo svoj život i pitamo se: „Ima li moj život smisao? Jesam li povezan s Bogom?“ Ako smo povezani s Božjim Logosom, naš život dobiva smjer i ispunjenje. Bez te povezanosti ostajemo izgubljeni, isključeni iz punine života, isključeni iz Susreta za koji smo stvoreni, a upravo se sama Božja čežnja za nama, za njegovima, sva izlila u riječ – svojima dođe a ipak njegovi ga ne primiše.

Čovjek je od Boga stvoren kao biće susreta. Bez komunikacije i dijaloga s Bogom i bližnjima, ostajemo izolirani. Isus, koji je naučio naš ljudski jezik, poziva nas na komunikaciju koja nadilazi površnost, i u kojoj nas ponovno vraća tamo gdje pripadamo. Naša sposobnost izražavanja nije samo dar, nego i odgovornost. Njome možemo graditi svijet, ali ga možemo i rušiti. Prave riječi ukorijenjene u Božjoj Riječi tješe, ohrabruju i vode prema dobru.

Logos nije samo mudrost, već i utjeha. Bog nam kroz Krista daruje Riječ koja daje puninu smisla našem životu liječi, ohrabruje i vodi. Kada prihvatimo tu Riječ, postajemo produžetak Božje prisutnosti i Božjeg smisla u svijetu.