SVAKODNEVNO U 7:30 Bog i bližnji na prvom mjestu

ČITANJA:

Heb 5,1-10;

Ps 110,1-4;

Mk 2,18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.« »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

Riječ Božju tumači vlč. Karlo Topalović:

Post je dobar, ali to nije najvažnije. Farizeji su bili uvjereni da ih te žrtve opravdavaju ili čak posvećuju. No, zaboravili su na važnije stvari poput dobročinstva, poput djelotvorne ljubavi. Oni su prinosili svakovrsne žrtve, ali u svemu tome nisu voljeli Boga ni druge ljude. Mogli bismo reći da je post za nas kršćane nadopuna u životu, ali bit je ljubav. Post je poput kape ako bismo koristili slikovito, a dobročinstva i djela ljubavi su odjeća. Možemo hodati uokolo bez šešira, ali nikad bez odjeće, to bi bilo ludo.

Kaže jedna priča da je bio jedan fratar čiji je svakodnevni posao bilo sakupljanje drva i na povratku nakon što bi sate proveo vani na užarenom suncu bio bi već jako ožednio. Jednoga dana kad je prišao zdencu sa svježom vodom kako bi utažio žeđ pomislio je da bi mogao prinijeti žrtvu i ne piti iz bunara. Stoga je odlučio sebi uskratiti piće i ponuditi ga drugima. Navečer prije spavanja pogledao je nebo i otkrio novu zvijezdu koja je sjajila kao Božji osmijeh pun poštovanja. Svaki je dan prinosio tu žrtvu i svake noći bio bi oduševljen ugledavši zvijezdu, svoju zvijezdu na nebu.

Jednom je jedan mladi novak bio zamoljen da ga prati, hodali su zajedno i patili na vrućini kad su popodne došli pred bunar, redovnih se našao u nedoumici da ne pije ne bi ni jadni mali novak, ali kad bi pio ne bi imao svoju zvijezdu. Nakon trenutka oklijevanja za dobrobit početnika odlučio je piti, pa je tako popio i njegov pratilac. Na povratku je šutio tužan zbog pomisli da te noći neće vidjeti zvijezdu. No, neposredno prije spavanja sa stavom rezignacije pogledao je u nebo i vidio u vedroj noći ne jedno nego dvije zvijezde. Dobročinstvo je bilo još veća žrtva. Molimo da Marija naša nebeska majka nauči nas takvo milosrđu i takvoj ljubavi da uvijek stavljamo Boga i druge na prvo mjesto.