SVAKODNEVNO U 7:30 Biti poslušan Bogu znači pouzdati se i prepustiti Božjemu vodstvu

ČITANJA:

1Sol 5,1-6.9-11;

Ps 27,1.4.13-14;

Lk 4,31-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I naučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. A u sinagogi se zatekao čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: »Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.«

Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!«

I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

Riječ Božju tumači p. Jure Josipović:

Nastavljamo tamo gdje smo jučer stali. Isus nije prihvaćen u svome zavičaju u nazaretskoj sinagogi. Već naprotiv, okupljeni u sinagogi „izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No, on prođe između njih i ode.” Naišavši na tvrdo tlo koje ne prihvaća Božju riječ te nije u mogućnosti dati ploda, prolazi između njih i odlazi u Kafarnaum gdje nalazi plodno tlo za Božju riječ. Primjećuju zadivljeni slušatelji da je „silna riječ njegova” ili kako bi još mogli prevesti „autoritativna riječ njegova”. Način Isusova naučavanja bio je atraktivan slušateljima te su postali poslušni Bogu.

Biti poslušan Bogu znači pouzdati se i prepustiti se Božjemu vodstvu, da od sada postupam po uputama koje Bog daje. Svoj autoritet nad svim stvorenim također potvrđuje naišavši na neželjenoga gosta. Isusova pojava u sinagogi također otkriva i prisutnost zloga, odnosno onoga koji, kako nam to govori prispodoba o sijaču „dolazi te otima što je čovjeku u srcu posijano”. Zli predstavlja Isusa kao onoga tko želi nauditi čovjeku. U svom buntu i protivljenju zbog Isusove prisutnosti u sinagogi, obraća se Isusu: „što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš!”. Zlo, kroz stoljeća pa sve do današnjega dana, želi nam predstaviti krivu sliku Boga. Od prvih stranica Svetoga Pisma, vidimo kako je Zli iskrivio u čovjekovoj spoznaji Božju sliku razgovarajući s Evom. Iskrivljena spoznaja o Bogu, upravo dolazi po dijalogu sa Zlim, odnosno po laži i prevari.

Čovjek dosta često u svojoj slabosti i grešnosti više vjeruje iskrivljenoj slici Boga, stoga nam je potrebna korekcija koja će biti vjerodostojna, odnosno autoritativna. Osim što nas – neizravno – ova evanđeoska scena uči da svaki razgovor sa zlom završava pogubno. Da čak je zlo u mogućnosti zaposjesti sveti prostor, poput sinagoge, ipak izravno današnje evanđelje otkriva nam što to znači kada je Isus u zajednici. Čisti prostor od zla, na način da sa zlom ne razgovara, već da ga odlučno odbacuje.

Isus svojom stvaralačkom riječju želi pokazati da je Bog sve što je stvorio svojom riječju, stvorio kao dobro. Sve stvorenje raspoloženo je dati dobre plodove. Baš kao što Bog, najveći autoritet, snagom svoje riječi sve stvara, Isus istim autoritetom i snagom renovira ono što je stvoreno, odnosno ispočetka čini novim, blistavim i sjajnim.

Možda dramatično zvuči, ali za bilo kakvu obnovu na primjer doma, nekada i bez prevelike argumentacije potrebno je izbaciti neke stvari koje narušavaju izgled preuređivanoga doma, da bi se oslobodi prostor za nešto zaista kreativno. Zato Isusova prisutnost u zajednici neće trpjeti nešto što narušava izgled ljudskoga zajedništva i neće nas pitati smije li ukloniti ono što narušava božanski izgled ljudskoga zajedništva, već će to jednostavno izbaciti.