SVAKODNEVNO U 7:30 Biti ponizan i u poniznosti rasti pred Gospodinom!

ČITANJA:

Hoš 6,1-6;

Ps 51,3-4.18-21b;

Lk 18,9-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

Kako je Isus odlučan učitelj! Doista zaslužuje naziv učitelj dobri, kako ga naziva jednom prigodom mladić koji želi baštiniti život vječni. Kakav je Isus učitelj? Dobar. Strpljiv. Učitelj koji inzistira kod učenika ne bi li ovaj usvojio određeno gradivo.

Koje je današnje Isusovo gradivo? Čemu Isus danas poučava?

Biti ponizan i znati moliti oprost! Biti ponizan i biti iskren! Biti ponizan i u poniznosti rasti pred Gospodinom!

U svojoj prispodobi o dvojici u hramu Isus poučava ispravan stav pred Bogom i svjesnost svojih vlastitih slabosti, mana i propusta! To su trenutci koji pokazuju koliko je naše srce iskreno, koliko je zagrijano Božjom ljubavlju, koliko je osvojeno Bogom.

Ako je Bog naše bogatstvo, onda ćemo biti svjesni koliko smo pred njim siromašni i oslabljeni grijehom.

Ako Bog nije na našem prvom mjestu, onda i mi postajemo grabežljivci i varalice, onda i mi postajemo dvoličnici koji nismo svjesni potrebe za drugim jer smo sami sebi najbolji i nikomu nije moguće nadmašiti nas. Nije li u pitanju grijeh oholosti i umišljenosti vlastite pravednosti, vlastite savršenosti?!

Komu više nalikujemo? Farizeju pravedniku ili cariniku grješniku? I jednomu i drugomu u nama Bog progovara: Farizeju u nama Isus vrlo jasno progovara: ne pouzdaj se samo u sebe, ne podcjenjuj druge oko sebe! Preda mnom svi ste jednaki (Sir: „Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko.“) Cariniku u nama govori: oprošteno ti je jer si iskren! Jer gledaš na sebe i svoje slabosti bez obzira na druge! I za sebe tražiš oprost!

Na početku mise zajednički molimo čin pokajanja, zajedno priznajemo svoje slabosti. Samo naše srce i Bog znaju koliko smo bili iskreni, koliko smo ispravno i iskreno pogledali u svoje srce i svoje živote.

Spremnost za darivanje oprosta i primanje oprosta proizlazi iz spremnosti za našom promjenom, za našim biti bolji vjernik, biti bolji otac-majka, sin-kći, redovnik-redovnica… Spremnost se očituje u našoj iskrenoj želji za Bogom kojega susrećemo u molitvi jer molitva poniznog prodire kroz oblake dok ne dođe do Boga. Zbog toga i možemo klicati sa psalmistom „Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima.“