SVAKODNEVNO U 7:30 Biti otvoren Božjoj milosti

ČITANJA:

1 Iv 2,29-3,6

Ps 98

Iv 1,29-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!” “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”

I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Ivan Krstitelj na početku evanđeoskog ulomka pokazuje Isusa kao Jaganjca Božjega. Kako bismo dokučili takvu slikovitost dobro je kratko zaviriti u Prvu Ivanovu poslanicu. Tamo čitamo: „A znate da se on pojavio da uzme grijehe i znate da grijeha nema u njemu“(1 Iv 3,5). Također u 1Iv 2,2 te 1Iv 4,10 čitamo o Kristovoj smrti kao pomirbenoj žrtvi za druge. Ovdje se evanđelist Ivan oslanja na proroštvo Izajijino o trpećem Sluzi Jahvinu (usp. Iz 52,13-53,12) te na Knjigu Izlaska koja opisuje žrtvovanje pashalnog janjeta (usp. Izl 12,46). Evanđelist Ivan upravo povezuje ove slike s Isusovom smrću na križu, posebice u Iv 19,36.

Ivan Krstitelj na dva mjesta ističe da nije poznavao onoga koji treba biti očitovan, tj. Sina Božjega. Ovdje se želi naglasiti bespomoćnost pred tajnom Isusove osobe i poslanja. Sam r.6 otkriva bit Ivanova poslanja, on je svjedok poslan od Boga. Znanje o Isusu nije plod njegova znanja, već objave odozgo.

Ovdje evanđelist ne donosi pripovijedanje uz Isusovo krštenje, već nam donosi jedan dublji fokus. Ivan Krstitelj svjedoči da Duh s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Bog šalje Ivana Krstitelja i tom prigodom mu govori da onaj na koga Duh silazi i ostaje je onaj koji krsti Duhom Svetim. Ivanova bitna uloga ali i granica je u pokazivanju Sina Božjega. Ivan ono što govori i čini temelji duboko na Božjoj Riječi. Njegov lik nas poziva da i sami budemo gorljivi promatrači i svjedoci Božjih djela.

Ovaj ulomak nam može biti duboko poučan. Važno je biti svjestan svojih slabosti, tek iz te dimenzije mogu drugačije doživjeti Boga i ljude. Slabosti nisu simbol svega negativnog i onoga čega se treba sramiti, one su prije svega prilika da svoju osobu usmjerimo prema novom životu. Slabosti su sastavni dio ljudske stvarnosti. Naše slabosti postaju jakost i daruju novost tek u susretu s Božjom milošću. Tek kad potpuno ogolimo naše slabosti možemo dopustiti da ih zaliječi Božja svjetlost koja u sebi predstavlja simboliku novog života.

Svjedok o Isusu, Ivan Krstitelj, sve što zna o svome snažnom svjedočenju ima po Božjoj milost. Teško je zamišljati isključivi ljudski napor da bi se domogao onog izvornog Božanskog. Ne mogu tolika odricanja, žrtve, pobožnosti, donacije i svakojaki ljuski napori “zaslužiti“ Božju aktivnost i pomoć. Takva ljudska logika gubi svoj smisao u ovom. Božja neizmjerna ljubav otvara svoje srce da bi u svoje krilo zahvatila svakoga čovjeka. A od čovjeka kao onaj znak spremnosti i slobode uzima dimenziju slušanja. Biti otvoren Božjoj milost je tako teško, ali tako spasonosno.

Bog se otkriva svim ljudima. To je istinita stvarnost Božje objave. Preko Ivana Krstitelja svi saznaju za Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Ivanovo svjedočanstvo o Isusu kao Sinu Božjemu postaje za cijeli ljudski rod proročki navještaj onoga koji uzima grijehe svijeta, ali i svima koji u njega vjeruju posreduje Duha Svetoga kao dar spasenja i tako im daje božanski život.