SVAKODNEVNO u 7:30 Kome se smijem klanjati?

Čitanja:

Izl 32,7-14

Ps 106,19-23

Iv 5,31-47

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.

Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

Vi istražujete Pisma, jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Isus ne traži opravdanja za svoje riječi i djela i jasno govori da ta ista djela koja čini govore njemu u korist i da nema potrebe svjedočiti sam za sebe. Postoje oni koji svjedoče za njega: Ivan Krstitelj, Otac nebeski, pa i Mojsije. Isus Ivana Krstitelja naziva svjetiljkom koja je posvjedočila za istinu. Riječ, dvije o Ivanu Krstitelju. Na ovaj svijet dolazi na posve čudesan i izvanredan način. Njegov otac Zaharija, svećenik u Hramu, zanijemio je jer nije povjerovao da će njegova žena Elizabeta postati majkom u poodmakloj dobi kad joj se Gospodin smilovao i skinuo s nje sramotu neplodnosti. Ivan Krstitelj rađa se u posebnom ambijentu, u Hramu, i kao potomku svećenika smiješila mu se ista karijera.

No, on odabire nešto sasvim neočekivano – odlazak u pustinju. Hramska vreva, moguća svećenička spletkarenja, nije bilo pogodno mjesto u pripremi izvršenja službe koju mu je Otac nebeski namijenio – pokazati Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe ovoga svijeta i posvjedočiti za njega. Njegov je izbor pustinja. Zbog neporočnog i asketskog života, smio si je dopustiti biti tako britak i konkretan na riječi i navještaju istine. Najveće svjedočanstvo Ivanovo jest to što on izravno govori da nije Krist i da iza njega dolazi onaj kome on nije dostojan odriješiti remenja na obući. „I ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!“ (Iv 1,34) Ne dajući sebi nikakvu posebnu važnost kratko se predstavlja riječima Izaije proroka: „Ja sam samo glas koji viče u pustinji, poravnite put Gospodnji!“ (usp. Iv 1, 19-23)

Veće svjedočanstvo od Ivana su Isusova djela koja mu je dao izvršiti Otac nebeski. Onaj koji ga je poslao posvjedočio je za njega. „Ovo je Sin moj, Izabranik. Njega slušajte!“ (Lk 9,35) Ali Židovi ne žele prihvatiti Isusa, darivatelja novog života, dovoljan im je Mojsije. A upravo Mojsija Isus proglašava njihovim tužiteljem, jer nisu razumjeli pravi smisao Zakona koji ih je imao usmjeriti prema najuzvišenijoj objavi u Isusu.

Lijepo o tome govori Ivanov Proslov: „Uistinu Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.“ (Iv 1, 17) Mojsije je nezaobilazna osoba u povijesti izraelskog naroda. Izbavitelj je naroda iz egipatskog ropstva i izabranik preko kojeg je Bog narodu prenio Zakon, no prorok o kojem Jahve govori Mojsiju da će ga podići iz njegove sredine, između braće njegove i staviti svoje riječi u njegova usta da prenese narodu sve što Jahve zapovijeda (usp. Pnz 18, 15-18), sam je Isus.

On je taj koji će obistiniti i upotpuniti Zakon i čovječanstvo izvući iz ropstva grijeha darujući mu novi život svojom prolivenom krvi. U tome se očituje pravi smisao dolaska Isusa Krista na ovaj svijet. Svojom žrtvom podariti svakom čovjeku bez razlike život vječni. To čini ne tražeći slave od ljudi, On slavu već posjeduje kod Oca nebeskoga. Stoga ne čudi što đavolsku kušnju slave u pustinji elegantno odbacuje riječima: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svom, i njemu jedinome služi!“ (usp. Lk 4, 3-8)

Ovo izrečeno neminovno pred nas stavlja pitanje: tko je taj autoritet kojem sam se spreman pokloniti? Je li to doista Bog i njegov plan spasenja za mene? Kakav plan i viziju imam za svoj život? Istina je da onaj koji planira s Bogom, planira dugoročno – za vječnost. Onaj pak koji svo pouzdanje stavlja u sebe, pokazuje da nema pravi plan i da živi od danas do sutra ugađajući samo vlastitom interesu i egu. Isus od nas ne traži slavu, ali priznajući ga Gospodinom i živeći po njegovim savjetima, već posjedujemo slavu koju je pripravio kod Oca onima koji ga ljube.